Sigečki i drnjanski župnik u 19. stoljeću bio je svećenik Franjo Labodić. Kako je dotadašnji upravitelj drnjanske župe Matija Thonhauzer postao župnikom u Sigecu, tako je dotadašnji sigečki župnik Franjo Labodić 1831. godine došao za župnika u Drnje. On je rođen 21. travnja 1779. godine u Zagrebu, a porijeklom je iz Zrinja. Ranije je već službovao kao kapelan u Drnju. Iz Drnja je otišao u prosincu 1843. godine za župnika u Topolovec gdje je također nekoć bio kapelan i gdje je umro 1. kolovoza 1848. godine. Župnik Franjo Labodić počeo je voditi župnu spomenicu u Drnju iz koje crpimo vrijedne podatke o povijesti župe i samoga naselja.

Župnik Labodić je mnogo radio na uređenju sakralnih objekata u svojoj župi. Za filijalnu crkvu sv. Stjepana u Torčecu nabavljena su dva zvona 1834. godine. Skulptura sv. Ivana Nepomuka je 17. srpnja 1836. godine umjesto na drvenom, postavljena na zidanom postolju. Župnik je svečano blagoslovio novu kapelicu (poklonac) koja je izgrađena kako bi štitila kip od vremenskih nepogoda. Iste, 1836. godine, izgradio je župni dvor unatoč što tome što za taj veliki posao nisu pridonijeli svi župljani iako su to bili obavezni činiti. Naime, tu je izbio na vidjelo vjekoviti problem što su Torčec i Botovo bili na civilnom dijelu Hrvatske te nisu bili spremni doprinositi za crkvene potrebe kao Drnjanci koji su bili podanici Vojne krajine. Mnogi su historiografi pisali o tome da je u Torčecu nekoć bila župa svetoga kralja Stjepana pa je iz toga proizlazio prkos mještana kada su u pitanju bila podavanja, zajednički radovi i osjećaj odijeljenosti od župe u Drnju.

Godine 1839. stvoreni su planovi za gradnju nove župne crkve u Drnju unatoč tome što mještani Torčeca nisu htjeli sudjelovati u tome velikom projektu. Kako niti inače nisu doprinosili za župne potrebe, opravdavali su se riječima koje zapisao župnik Labodić: Nekajda, baš vam bumo mi cigla delali i drevo pili, rajši bumo našu cirkvu zidali i vselu našem farofa delali, pak bumo našega plebanuša imali. Kako bi osujetili župnikove planove za gradnju župne crkve u Drnju i pokazali da su oni zapravo zasebna župa, doista su odmah počeli graditi svoju crkvu u Torčecu te je 16. lipnja 1840. godine vicearhiđakon i župnik iz Đurđevca Franjo Milinković blagoslovio temeljni kamen. Drnjanski je župnik tada pokrenuo pravni postupak pred crkvenim vlastima, a Torčanci su u međuvremenu sagradili crkvu posvećenu svetome kralju Stjepanu. Kako ju župnik Labodić nije htio blagosloviti, to je učinio Franjo Milinković 10. srpnja 1842. godine uz propovijed drnjanskog kapelana Josipa Đikete. Naime, u spomenutom sporu, žitelji Torčeca utekli su se županijskim vlastima i obećali da će sudjelovati u izgradnji župne crkve u Drnju koja je ipak bila odgođena. No, s gradnjom crkve u Drnju nije se započelo te je razočarani župnik Franjo Labodić tražio premještaj iz Drnja. Doista je otišao 1843. godine u Topolovac gdje je umro 5 godina kasnije.

Nikola Cik

Cik, Nikola. “Povijest župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Drnju”. Općina Drnje u gornjoj hrvatskoj Podravini: izabrane teme, ur. Petra Somek. Samobor: Meridijani, 2025.; Petrić, Hrvoje. Općina i župa Drnje: povijesno-geografska monografija. Drnje: Nakladna kuća „Dr. Feletar“, 2000.