Klučenice su, ako tko ne zna, zapravo brave. Na fotografijama vidite nekoliko tipova starih brava. Najmanje brave, koje su se stavljale na kućna vrata, kupovane su u trgovini, dok su one veće, pogotovo s klijeti, pravili bravari ali i umješniji kovači. Prema tome, svaka takva brava s ključem bila je posebna. Gorički kluč bio je najveći, bi rekli, kao od rajskih dveri. Njega se nije moglo samo tako izgubiti i njime je gospodario samo gazda kuće. Na snopu goričkih ključeva nalazila su se obično dva ključa; jedan od ulaznih vrata a drugi od vrata vinske kleti, prostorije u kojoj su smještene bačve s vinom. Osim klasične brave kovači su izrađivali i razne zasune pomoću kojih su zaringlavana (zaključavana) vrata. Tako je na jednoj staroj klijeti osim velike brave trebalo odvaliti i taj zasun. On se sastojao od kovane šine prst debele koja je ležala unutar nosača po kojem je klizila lijevo i desno. Na sebi je na dva određena mjesta imala rupu. Pomicanjem u stranu šina je zabravila ili odbravila vrata. Ona se pomicala pomoću željeznog ključa (otvarača) prst debelog, koji je na kraju bio zavinut. Ključ se u visini šine gurnuo u rupu na vratima i njegov zavinuti kraj ugurao u rupu na šini. Spretnim pokretom i okretanjem ključa šina se pomicala u željenu stranu. Jedna je rupa bila za otvaranje a druga za zatvaranje, tako da se kod bilo koje radnje ključem moglo pogoditi samo u jednu rupu na šini. Naoko jednostavno, no nevještome je bilo skoro nemoguće napamet ključem pronaći rupu s druge strane vrata, a kamoli uspjeti pomaknuti šinu. Osima bravara i kovača brave su izrađivali i dreveni majstori. Kako je izgledala takva brava vidite na slici. Funkcionirala je po sličnom principu kao i prethodno opisana, a drveni zasun pomican je pomoću drvenog zupčanika i nazubljene letve na zasunu.