U jeku hrvatskog narodnog preporoda u Zagrebu je osnovan Narodni muzej kojeg možemo smatrati pretečom i „ocem“ mnogih muzejskih institucija u glavnome hrvatskom gradu. Narodni je muzej s radom započeo 1846. godine kada je ondje otvorena prva izložba. No, osnivanje takve kulturne institucije očito nije bilo lak posao jer se godina diljem hrvatskih zemalja sakupljala novčana pomoć za utemeljenje njegove glavnice. U narodu su novac sabirali obrazovani i kulturno osviješteni pojedinci među kojima su prednjačili svećenici. Podaci o donacijama i dobrotvorima Muzeja objavljivani su u dnevnim novinama.

Donatora nije nedostajalo niti u Podravini čiji su veći dijelovi bili u sastavu Vojne krajine. Tako imamo sačuvane popise donatora iz 1848. godine. Te je godine kapelan iz Đurđevca Stjepan Šimunić sakupio lijepu svotu među uglednim i imućnim ljudima u đurđevečkoj Podravini. Neki od njih bili su svećenici kao što su: Ivan Južak, Jakob Antolaš, Josip Điketa, Tomo Ciglarić, Martin Šantuš, Petar Zubanović i drugi. Tu su osobe koje su obavljale vojničku službu: stražar Matija Đud iz Đurđevca, Josip Pleško iz Čepelovca, časnik Josip Juranić iz Virja, časnik Ferdo Rusan. Prednjačili su i učitelji: Ladislav Škrobot, Franjo Lugarić, Matija Živko, Marko Smarčak, Lovro Jakubin i pisar Stjepan Pavin. Bilo je mnogo obrtnika iz različitih mjesta u đurđevečkoj Podravini koji su donirali novac: Josip Semeraj, Stjepan Matkov, Franjo Sočec, Ivan Avirović, Janko Điketa, Petar Petrinić. Gostioničar iz Đurđevca Ignac Čikvar je u svoje i u ime svoje obitelji donirao 20 krajcara. Bilo je to doista lijepo sudjelovanje Podravaca u osnivanju ove važne kulturne institucije za Hrvate i dokaz povezanosti žitelja Vojne krajine s glavnim hrvatskim gradom.