Ideja sokolstva proistekla je iz gimnastičkog pokreta Švedske i Njemačke sredinom 19. stoljeća, koji se raširio u Češkoj a potom i diljem Europe. Prvo sokolsko društvo osnovano je u Pragu 1862. godine. Pražani, a poslije i Hrvati, u sokolskom društvu nisu vidjeli samo društvo za tjelovježbu, već su ga smatrali i sredstvom za buđenje narodne svijesti, podizanje tjelesne i moralne snage čitavoga naroda a cilj im je bio slobodan narod u slobodnoj domovini. Pokret je ubrzo zahvatio i ostale narode austrougarskog carstva, pogotovo slavenske zemlje. Prva gimnastička škola otvorena je u Zagrebu, a gimnastika je u škole uvedena 1874. godine, kada je u Zagrebu pod vodstvom dr. Josipa Fona osnovano prvo hrvatsko sokolsko društvo. Ubrzo se osnivaju i druga društva širom hrvatskih zemalja. Prvo sokolsko društvo u Podravini osnovano je 5. kolovoza 1906. godine u Koprivnici, a od iduće godine društva su osnivana i u ostalim mjestima; Pitomači (1907.), Virju (1920.), Drnju (1924.), Novigradu (1925.), Subotici (1925.), Goli, Hlebinama, Kloštru Podravskom, Kutnjaku, Peterancu i Torčecu. Hrvatski Sokol u Đurđevcu osnovan je 15. kolovoza 1908. godine na poticaj dr. Luje Harazima (1850. – 1916.) koji se sa sokolstvom upoznao još krajem 19. stoljeća u Beču za vrijeme školovanja na medicinskom fakultetu. Tijekom njegova prvog službovanja u Karlovcu bio je jedan od osnivača tamošnjeg sokolskog društva (1885.) i prvi starješina (1885. – 1887.). Prvim starostom (starješinom) đurđevečkog Sokola izabran je Harazim, podstarješinom Josip Petričec, pisar kod odvjetnika Lichtenberga, i tajnikom učitelj Stjepko Pirnath. Članovi odbora bili su Rok Maričić, kotarski veterinar Koloman Bijelić (Weiss), Mijo Marić, Luka Jendrašić, mjernik Josip Hegedić, Ivan Živko i Ivan Beluhan. Na osnivačkoj skupštini odmah se upisalo 40 članova. Svi sokoli morali su nositi točno propisana svečane odore i odjeću za vježbanje. Društvo je priređivalo javne vježbe i sletove u Đurđevcu, kao i u susjednim mjestima.