Današnji način pisanja kućnih adresa relativno je nova pojava s obzirom da su se do skoro sredine XX. stoljeća za numeriranje kuća u nekom naselju koristile brojčane oznake koje se zovu „kućni broj“ ili skraćeno „kbr.“. Stariji ljudi kažu da je to „lumera“ (od riječi numerus = broj). Naime, još je u XVIII. stoljeću svakoj kući, odnosno obitelji u naselju bio dodijeljen pripadajući kućni broj (lat. numerus domus) koji je označavao njezinu adresu. Tako je taj broj praktički bio sastavni dio prezimena obitelji (kućne zadruge) i znak razlikovanja među obiteljima istog prezimena. Župnici koji su vodili matične knjige, poštari i drugi činovnici u svakom mjestu točno su znali koja obitelji ima koji kućni broj, a danas to znaju tek poneki stariji ljudi i povjesničari. Na svim starijim dokumentima pronaći ćete uz prezime obitelji i njihov kućni broj (kbr.), a na isti su način vođene starije matične i zemljišne knjige te različite druge vrste evidencija. Krenete li istraživati povijest svoje obitelji teško ćete se snaći ne znate li svoj kućni broj (kbr.).

Kućni brojevi su u svakom naselju bili raspoređeni po nekom redoslijedu. Kućni broj 1 nerijetko je nosio župni dvor (farof) u mnogim naseljima jer su župnici bili oni koji su vodili pisanu evidenciju o svim mještanima. Dalje su brojevi više ili manje pravilnim redom dodjeljivani drugim obiteljima u glavnim i sporednim ulicama i po različitim kvartovima. Tako u Podravskim Sesvetama čitava ulica nosi naziv „Prva lumera“ jer je očito odatle započelo brojanje. Kako su nastajale nove kuće i nova obiteljska gospodarstva tako su novoosnovane obitelji dobivale svoje kućne brojeve (kbr.). Zato obitelji koje su ostajale na starome kućnom mjestu imaju niže brojeve, a obitelji koje su nastale diobom zadruga imaju više brojeve. Danas na upotrebu kućnih brojeva (lumera) podsjećaju povijesni izvori, sjećanje starijih ljudi i tek pokoji materijalni ostatak. U Đurđevcu je donedavno postojao još jedan primjerak očuvanog kućnog broja (kbr.) istaknut na pročelju zgrade, a bio je to kbr. 4. obitelji Nothig na kući koju su oni sagradili u središtu Đurđevca 1860-ih godina (današnja Ulica Stjepana Radića 12), a koju su gradske vlasti srušile početkom 2016. godine.