Među starim predmetima svakodnevne upotrebe koji plijene pažnju etnografa su i starinski stolci. Bilo ih je relativno jednostavno izraditi pri čemu su majstori trebali paziti ponajprije na njihovu stabilnost i funkcionalnost. Koristilo se nekoliko različitih vrsta stolaca, a osnovne su razlike bile u broju nogu, obliku sjedišta i tome imaju li ili nemaju naslon.

Dakako da su jednostavniji stolci bili bez naslona: različiti stolčeci, štokrli i šamrli. Nekima o njih su dosjetljivi i vješti majstori dodali nasloni koji je bio masivni, a njegova je uloga bila dvojaka: potpora tijelu i lakše prenošenje. Zbog potonjeg su mnogi imali prorez na gornjem dijelu koji je često puta bio umjetnički izrađen u obliku stiliziranog srca. Uz to, rubovi naslona su bili ornamentalno izrezani. Među raskošnije izrađene stolce novijeg postanka su oni s tapeciranim sjedištem, odnosno izrađenim od pletene slame i s „frlkima“ koji predstavljaju „pero“, odnosno naslon stolca.