Kada je riječ o šivaćem stroju onda je na prvome mjestu pomisli na singericu, jer je bila prvi takav stroj s kakvima su se susrele naše prve švelje te šnajdari. Singerica je imala vrlo zapaženo mjesto u svakoj boljoj kući, a često se nalazila u mirazu kojeg je mladenka dobila za udaju. Zapravo je predstavljala dio nasljeđa jer ju je majka ostavljala kćerki, a ujedno ju i naučila prvim šivaćim koracima. Stoga se u skoro svakoj kući našla barem jedna žena koja je znala štogod pokrpati, porubiti i preštepati na odjeći, pa i sašiti kakvu bluzu ili pregaču, na primjer. Ime je dobila po Amerikancu Isaacu Merritu Singeru (1811. – 1875), izumitelju i vlasniku tvornice pokrenute 1851. godine u New Yorku.

On je zapravo usavršio tadašnji šivaći stroj sa zakrivljenom iglom tako da je ugradio ravnu iglu koja se kretala gore dolje, a tkanina se pomicala u smjeru šava. Europom se počela širiti nakon što je predstavljena na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. godine, a proizvodila se i u Engleskoj. Stare singerice bile su toliko kvalitetne da su pojedine, barem one sačuvane, i danas u pogonu. Nabavljale su se i nakon Drugoga svjetskog rata kada su pokrenuti tečajevi za šivanje. Zato se kaže za što da dela kak singerica, ili šteple (hoda) kak singerica.