U mjesecu rujnu vrijeme je berbe grožđa, a da bi čovjek stigao do nje, potrebno je mnogo truda, znoja i rada oko vinove loze. Stoga su ljudi oduvijek govorili da trsje išče težaka. Poslova je toliko da bi se poduže mogli nabrajati, a kamoli poučiniti. Zato je trebalo puno više vremena posvetiti vinogradu nego polju, premda pojedinim ukućanima to i nije bilo drago, jer je ipak važnija briga oko žita nego oko loze. No, bez vina se nije moglo jer je ono uvijek bilo dobra okrjepa prilikom teškog rada u polju. Nekada su stariji ljudi, koji nisu više bili sposobni za rad u polju, odlazili u vinograd i tamo boravili više dana da na miru obave potrebne poslove, koji su starcima bili primjereni. Ukućani bi im s vremena na vrijeme odnesli ponešto hrane i namirnica, odnosno minažo, somuna. Pojedini se baš i nisu toga pridržavali, pa su znali od klijeti do klijeti bećariti pod stare dane i tako zapostaviti radove. Na kraju su bili primorani poslati po nekome poruku svojim ukućanima  da so gorice vušle i neka što prije dođu u ispomoć. No, kruh i vino uvijek idu zajedno, a to su simboli naše vjere i Isusa Krista, koji predstavlja ljubav, muku i križ.

Simboliku goričke ljubavi, muke i križa najbolje je prikazao slikar Drago Bešenić u svojim goričkim akvarelima.