Prije preša za grožđe od lijevanog željeza upotrebljavale su se velike drevene preše koje su izrađivali stolari. O njima su starci znali govoriti kako se za vrijeme berba grožđa s brijega na brijeg razlijegalo škripanje i cviljenje drevenoga šarafa pomoću kojeg se stiskalo ubrano grožđe. Doduše, da su ga podmazali ne bi cvilio; lojem, na primjer, ili z obrezijnem (rubni dijelovi slanine lošije kakvoće), …

Prema priloženim fotografijama vidimo nekoliko vrsta takvih preša. Sve su se sastojale od donjeg dijela ili kopajna izdubljenoga iz jednog komada drva, odnosno debla, u kojem je bilo ležište s utorom za drveni koš od letava. Na postolje je postavljeno nadgrađe od dva stupa s obje strane na kojem je postroj za stiskanje koji se sastojao od grede (poluge) i šarafa (vreteno) s ovješenim utegom (kamen, panj) na njezinom kraju. Greda je na suprotnoj strani bila učvršćena, ali se dala podešavati po visini. Umjesto sustava poluge mogao je biti i šaraf na svakom stupu, ili pak samo jedan smješten po sredini iznad košare. Veličina preše ovisila je o površini trsja, odnosno količini grožđa. Bolji gazde imali su preše s kopajnom širokim i do 1,5 metra. Preša je bila smještena u glavnoj središnjoj prostoriji drvene klijeti, zvanoj prešnica, a prema potrebi mogla se lako rastaviti na dijelove, te preseliti.

Vladimir Miholek