Ivan Golub rođen je 21. lipnja 1930. godine u Kalinovcu kao petnaesto i posljednje dijete Luke Goluba i Barbare rođ. Kovač. U rodnom Kalinovcu je polazio osnovnu školu od 1937. do 1942. godine, a u Zagrebu je bio u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji od 1942. do 1950. godine kada je maturirao. Iste godine je započeo studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1958. godine postigao magisterij iz bogoslovlja. Za nekoliko dana, točnije na Petrovo 29. lipnja zaređen je za svećenika. Kao svećenik službovao je u župama Posavski Bregi, Dubrovčak Lijevi, Krapina i svetog Jeronima u Zagrebu, a istodobno je započeo znanstveno istraživanje o Jurju Križaniću. Godine 1961. na poticaj nadbiskupa Franje Šepera otišao je na Papinsko gregorijansko sveučilište u Rim gdje je 1963. godine doktorirao, a sljedeće godine postao magistrom biblijskih znanosti. Po povratku u Zagreb vrlo marljivo je radio kao predavač na Bogoslovnom fakultetu i uz to obavljao niz predstojničkih i pročelničkih funkcija. Pokrenuo je niz stručnih časopisa. Od 1969. do 1972. godine bio je rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Osim u teološkom radu, Ivan Golub je postigao zapažene rezultate kao znanstvenik (pogotovo istraživanjem života i djela Jurja Križanića) i kao književnik. U zavičaju je možda najpoznatiji kao autor zbirke „Kalnovečki razgovori“ iz 1979. godine, a neka od njegovih drugih djela su: „Molitva vrtloga“, „Dušom i tijelom“, „Čežnja za licem“, „Oči“ i dr. Godine 1991. u Rimu je izdan zbornik u čast Ivana Goluba „Homo imago et amicus Dei“ („Čovjek – slika i prijatelj Božji“). Svakako preporučamo Golubovu impozantnu autobiografiju „Običan čovjek“ koja je doživjela dva izdanja.

Život i opus akademika mons. prof. emeritusa dr. sc. Ivana Goluba završen je 25. listopada 2018. godine.