Dorotea Jendrić rođena je u Đurđevcu 31. siječnja 1957. godine od roditelja Vinka i Katarine Jendrić rođ. Cestar. Osnovnu školu pohađala je u rodnom Đurđevcu, a srednju školu za primijenjenu umjetnost završila je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1977. godine studirala je povijest umjetnosti i sociologiju. Po završetku studija povijesti umjetnosti radila je kao suradnica u omladinskom tisku i na Radiju 101, a zatim više od dva desetljeća u Večernjem listu. Posljednjih godina kada je radila kao slobodna novinarka isticala se i kao kustosica i autorica izložbi. Većinu izložbi postavila je u Zagrebu, a onu pod nazivom Podravska zemlja i ljudi 2005. godine u Galeriji Stari grad u Đurđevcu. Nedavno je bila angažirana u velikom izdavačkom projektu „ULUPUH-ova modna povijest – umjetnost odijevanja“ gdje je uz Davora Klarića bila urednica knjige suradnica poznate hrvatske modne i likovne kritičarke Ane Lendvaj koja je preminula početkom 2016. godine i o kojoj je Dorotea Jendrić kao kolegica novinarka napisala zapažen osvrt. U siječnju ove godine ujedno je za ovaj projekt primila nagradu Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti.

Od 1988. godine radila je kao novinarka u redakciji kulture Večernjeg lista gdje je donedavno objavljivala tekstove o izložbama, umjetnicima i njihovim ostvarenjima. Njezine tekstove u posljednje vrijeme moglo se čitati i u tjednicima Forum i Lider te glasilu Matice hrvatske Vijenac. Danas uz objavu vijesti o njezinom preranom odlasku možemo pronaći mnoge pohvalne riječi za Doroteu Jendrić koju su kolege cijenili zbog profesionalnosti, dosljednosti, nepristranosti i požrtvovnosti. Bila je odlično informirana i voljela je fotografirati. Tekstovi i fotografije koje je napravila Dorotea Jendrić ostaju trajan spomen na njezin život i predani rad. Iako se ponekad susretala s nepriznavanjem od strane okoline, neprihvaćanjem ozbiljnih kritika koje je upućivala i uz životne teškoće rado je pomagala svima, bilo pisanjem, dijeljenjem fotografija ili stvaranjem novih i oživljavanjem postojećih kontakata.

Iako je živjela i radila u Zagrebu od rane mladosti rado se vraćala u rodni Đurđevec te okupljala Đurđevčane i Podravce koji žive u Zagrebu. Nerijetko je objavljivala o temama vezanim za rodni grad i radila za dobrobit njegovih žitelja. Sudjelovala je u objavljivanju prvog (i jedinog) Đurđevečkog zbornika 1996. godine gdje je objavila tekst pod naslovom „Nestaje li tradicijska arhitektura Podravine?“ koji je aktualan i danas. U 42. broju Podravskog zbornika 2016. godine objavila je prilog o Đurđevčaninu Slavku Čambi o kojem je pisala kao zaljubljeniku u Đurđevec, kajkavštinu i etno baštinu Podravine. I sama je bila zaljubljena u narodnu tradiciju i umjetnost. Nerijetko je radila na pravim istraživačkim projektima (pogotovo proučavajući sakralnu baštinu) pri čemu je uvijek nalazila poveznice sa svojim rodnim gradom. Planirala je još mnogo napraviti na kulturnom polju u Đurđevcu i Podravini, pripremala je tekstove za objave o slikarima naive i mnogim drugima.

Unatoč srčanosti i strpljivosti Dorotea Jendrić izgubila je borbu s opakom bolešću s kojom se nosila više od godinu dana. Preminula je u bolnici u Zagrebu kasno navečer 6. travnja 2018. godine u 62. godini života. Na posljednje počivalište ispraćena je u rodnom Đurđevcu.