Do 1890. godine prostor oko župne crkve u Đurđevcu služio je kao mjesno sajmište. Tada je ono izmješteno a na istome mjestu zasađeno cvijeće i raslinje, a oko cijeloga budućeg parka podignuta je drvena ograda. O ogradi nam svjedoče i stare razglednice. Poslije je oko cijelog parka podignuta lijepa betonska ograda. Pokušali smo doznati vrijeme izgradnje, ali bez rezultata. Posve je sigurno da je ograda podignuta između 1924. i 1928. godine. Prvotne je godine dr. Petar Majer, vladin povjerenik za Đurđevec, predlagao da se od općinskog poreza odvoji 180.000 dinara za novu ogradu, dok fotografije iz 1928. godine, kada je građena današnja župna crkva, jasno predočuju postojanje betonske ograde. Poslije Drugoga svjetskog rata ograda je bila trn u oku nove komunističke vlasti, kojoj je očito smetala. Vidljivo je to u novinskom tekstu u Đurđevačkom vjesniku iz 1953. godine, gdje piše:

Pomišlja li tko na to da odstrani ogradu oko parka, koja je sasvim suvišna i neukusna. Na kraju je tadašnja mjesna vlast tu „suvišnu i neukusnu“ ogradu jednostavno dala srušiti. Taj prijedlog iznio je Martin Berta, predsjednik Kotarskoga narodnog odbora, 24. ožujka 1955. godine na sjednici „Društva za poljepšanje mjesta“ u Đurđevcu. Od svih prisutnih, prijedlogu se usprotivio jedino Stjepan Dolenčić, ali bezuspješno. Ogradu su rušili sami Đurđevčani po tada uhodanoj proceduri. Svaki je kolektiv, misli se na lokalne institucije vlasti i poduzeća, prilikom kakvih javnih radova morao „delegirati“ određeni broj zaposlenika na radove za društveno-političku zajednicu i opće dobro. Tada se nije pitalo slaže li se narod s time. Tako je naprasno razgrađen crkveni park, „s pravom, jer su pred socijalističkim društvom i naprednim idejama padale sve prepreke i ograde.