U Podravini su u 18. i 19. stoljeću izgrađene tvrde makadamske ceste što je imalo veliki utjecaj na razvoj prometa, pa tako i na razvoj poštanske službe. U to vrijeme poštu su prenosili kuriri na konjima, a prevozila se i kočijama. Tada su je nazivali kariolna pošta. Njome su prevozili poštanske pošiljke, novac i putnike. Obavljanje poštanskih usluga vlast je davala u zakup. Svaki zakupnik, odnosno vlasnik poštanske postaje, morao je imati staje opremljene za prihvat poštanskih konja da kuriri i vozari kola mogu zamijeniti umorne konje. Takve postaje nalazile su se u 18. i 19. stoljeću u Pitomači, Đurđevcu i Virju. Poštanska linija od Zagreb do Osijeka uvedena je 1. srpnja 1787. godine, a uskoro i od Koprivnice do Bjelovara. Primjerice, 1858. godine pošta se prevozila između Zagreba i Đurđevca jednom tjedno, nedjeljom u 6 sati kretala je iz Zagreba, a četvrtkom u 5 sati iz Đurđevca. Godine 1892., primjerice, dva puta tjedno odlazila je i tovarna pošta za Zagreb. Poznato je da je u Đurđevcu od 1872. godine zakupnik pošte bio Đuro Predragović, umirovljeni satnik. Od đurđevečkih poštara poznati su nam Feliks Vidra (1861.), koji je službovao najmanje 10 godina, te Andrija Matosović (1894.). U poštanskom uredu u Đurđevcu radila je Predragovićeva supruga Darinka, a 1918. i 1919. Nada Kočonda.