Ante Kovačić (Celine / Marija Gorica, 6. VI. 1854. — Stenjevec / Zagreb, 10. XII. 1889.). polazio je učiteljsku školu i Nadbiskupsko sjemenište u Zagrebu, koje je napustio 1876. godine nakon mature u Gornjogradskoj višoj gimnaziji. Pravni studij završio 1878. godine također u Zagrebu. Ubrzo nakon dovršetka svoga najpoznatijeg djela U registraturi, 1889. godine otišao je u Glinu i tamo otvorio odvjetničku kancelariju. Kovačić nije bio zadovoljan životom u Glini, pa je kraljevskoj vladi uputio čak tri molbe za premještaj. Želio je otići u Sv. Ivan Zelinu, Petrinju i – Đurđevec. Ubrzo je doznao da je određen za Đurđevec, u koji, nažalost, nikad nije stigao. U tome ga je spriječila iznenadna smrt. Naime, zbog nazeba dobio je upalu moždane ovojnice, koja je bitno utjecala na njegovo psihičko stanje. Prema savjetu liječnika upućen je na liječenje u sanatorij u Stenjevcu, gdje je umro nakon osam dana. Da je ostao živ danas bi bez pretjerivanja mogli reći, pod pretpostavkom, da je 1889. godine odvjetnik dr. Ante Kovačić stigao u Đurđevec, gdje je boravio nekoliko godina i u kojem je u najzrelijoj životnoj dobi i na vrhuncu svoga književnoga stvaralaštva napisao svoje remek djelo. Zašto je odabrao baš Đurđevec, možemo samo nagađati?