Na inicijativu Gospodarskoga društva iz 1883. godine kraljevska je vlada 1. kolovoza 1885. godine uvela Vinogradarski red i poljsko redarstvo, zakon kojim je, između ostaloga, postavila pudare – čuvare vinograda. Vrijeme pudarske službe trajalo je od početka kolovoza do kraja listopada, odnosno do svršetka berbe grožđa. Pudar je bio dužan paziti na dodijeljeno mu područje, sprečavati štetu od ljudi i životinja, paziti da se stoka ne napasa uz tuđe vinograde, da se ne koriste zabranjeni putovi i staze i da se ne trga tuđe grožđe. Svaku štetu i prekršaj trebao je prijaviti općinskom poglavarstvu. Plaćali su ga i birali vinogradari na glavnoj skupštini koja se održavala u Đurđevcu. Njegova mjesečna plaća služila je kao jamčevina za svaki kvar koji je prijavljen općinskom poglavarstvu, a koji je on propustio prijaviti. Pudari bili su uglavnom domaći ljudi, a nerijetko su stanovali u svojim klijetima. Nosili su službene oznake, pa čak i oružje. Osoba koja je odabrana za pudara (muškarac stariji od 20 godina, neporočan, neosuđivan i pošten) pred općinskom je vlašću polagala i zakletvu:

Zaklinjem se, da ću vinogradarski predjel, koji je povjeren nadzoru mojemu, uvijek što najbrižnije i najvjernije čuvati i braniti, da ću svakoga bez obzira na osobu, koji bi kakovim goder načinom vinograde namjeravao oštetiti, sdušno prijaviti, ako bude potrebno plieniti ga, ili živinu mu zaplieniti, ili ju uhititi po propisu zakona, da neću nikad obtužiti, niti sumnjičiti, koji je nedužan; da ću svaku štetu odvraćati, te zakonitim putem tražiti procjenu, i da ću svaki čas poglavarom svojim dati račun o svojem službovanju. Tako mi Bog pomogao!