Beck bio je povjesničar umjetnosti i dugogodišnji društveno-politički radnik. Rođen je u Đurđevcu u odvjetničkoj obitelji 14. rujna 1926. godine. Diplomirao je  povijest umjetnosti i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1952. godine. Šest godina radio je u Kabinetu grafike HAZU-a, a potom je utemeljio i vodio „Galerije grada Zagreba“ (1961. – 1972.), ustanovu za koju je trideset godina bio najtješnje vezan i u kojoj je ostavio najviše stvaralačke energije i kreativnosti. Iz ove ustanove izdvojio je i osamostalio „Galeriju suvremene umjetnosti“.

Godine 1960. organizirao je „Prvu zagrebačku izložbu grafike“. Uređivao je više edicija i časopisa (Bit-international, 1968. – 1972.). Kao vrstan muzealac i poznavatelj struke radio je na prvim projektima „Muzeja Mimara“ na Gornjem gradu, koji je pretvoren u Muzejski prostor, a za organizaciju jedne od prvih izložba u tom prostoru, one Ivana Meštrovića, dobio je nagradu grada Zagreba. Bio je jedan od pokretača Male likovne biblioteke i edicije Jugoslavenska grafika (1957.). Autor je brojnih predgovora u katalozima izložbi, a objavio je i knjige o Marijanu Detoniju (1957.) i Edi Murtiću (1958.), te studiju Galerija suvremene umjetnosti u katalogu U susret Muzeju suvremene umjetnosti (1986.). U olovnim vremenima — kao iznimno obrazovana i nadasve tolerantna osoba — zalagao se za slobodu umjetničkog izričaja i inovacije i pomagao avangardna nastojanja u hrvatskoj umjetnosti, te doveo u Zagreb najpoznatije svjetske umjetnike i intelektualce. Bio je djelatan u strukovnim i političkim tijelima u bivšoj državi (Prosvjeto-kulturno vijeće Sabora, Komisija za kulturne veze, Prosvjetni Sabor). Umro je u Zagrebu 20. srpnja 2000. godine.