U vremenima kad nije bilo električne struje i rasvjete lampaš je itekako bio od pomoći. Njime se svijetlilo u prostoriji u kojoj se boravilo, odlazilo za mraka radi kakve potrebe na tavan, f špajzo, f komoro, u staju pogledati blago, na šekret, k susjedu, u crkvu k zornici, na groblje, a najposlije često se znao ljuljati obješen na lojtre na kolima u povratku z goric, i u bezbroj drugih prigoda. Bio je praktičan jer mu je plamičak zaklonjen unutar staklenih prozorčića, ali je unatoč tome zbog nepažnje i nemara lampaš znao biti i uzrokom čestih požara. Vrlo je jednostavne izrade, što više, može se reći da se gotovo cijeli mogao ščeplati (izraditi) čvršćim nožem.