Sama legenda o Picokima potječe još od osmanskog doba, dakle 16. stoljeća. Povijesne činjenice govore da su Osmanlije zauzele Slavoniju i počela nadirati uz Dravu. Čete Ulama-bega zauzele su 2. kolovoza 1552. godine Viroviticu i 8. kolovoza našle se podno đurđevečke utvrde. Hrabri branitelji, iako malobrojni, uspješno su se obranili, nakon čega je Ulama-beg zbog ugroženosti svoga područja žurno krenuo prema Čazmi. Povijesni izvori zabilježili su da su Osmanlije i Vlasi napadali Đurđevec još šest puta: 1575., 1576., 1577., 1579., 1580. i 1586. godine.

Braniteljske posade odolijevale su svim ovim napadima tako da Đurđevec nikad nije osvojen. Đurđevečka utvrda Stari grad bila je najistočnija neosvojena točka na hrvatskom tlu suprotstavljena Osmanlijama, koja je branila i obranila hrvatske krajeve u svome zaleđu. Dakle, ovu priču osmislili su naši pretci u čast hrabrim braniteljima. Što se tiče same priče, i tu postoje sporni, odnosno netočni detalji, jer se, gdje god danas čitamo, u sadržaju legende uporno ponavlja 1552. godina. Prema najstarijem danas znanom zapisu o legendi, godina se u njem uopće ne spominje. Stoga je legendu nepotrebno vezati uz određenu godinu. Moguće i jest obrana iz 1552. potaknula nastajanje priče, ali to ne možemo sa sigurnošću potvrditi. Moglo bi se reći da se legenda odnosi općenito na sve obrane od Osmanlija. Jer, ako su navedeni mjesec i godina, onda je to povijesna činjenica, a budući da povijesni izvori o tome ne govore, nepotrebno je legendu vezati uz ovaj datum. Treba je samo smjestiti u sredinu 16. stoljeće. Tu 1552. godinu prvi je spomenuo Mato Kudumija 1968. godine u novinskom članku u Đurđevačkom vjesniku prigodom izvođenja prve Legende o Picokima. Velika većina ostalih autora tekstova vezanih uz legendu u raznim tiskovinama i publikacijama uporno je jedna od druge prepisivala podatak da se legenda dogodila 1552. godine, što se ne može ničim dokazati.