Jedan od zapisa legende o Picokima objavljen je 1910. godine u časopisu Pučka prosvjeta. Riječ je o stihovima, odnosno podužoj pjesmi, Sulejman na Carevoj glavici (narodna priča u Virju), koju je napisao Adam Grusling. Grusling je bio učitelj i ravnatelj Više građanske škole u Virju od svibnja 1909. do kraja studenoga 1917. godine, kada je preuzeo isti posao u Slatini. Našu je narodnu predaju zasigurno čuo od domaćih ljudi, a potom je pretvorio u stihove. Zanimljivo je napomenuti da u ovoj inačici ove priče glavnu osmansku ulogu igra sam sultan Sulejman, koji je svoj tabor i vojsku postavio na Carevoj glavici, prostranom brijegu u polju Jablanovec između Đurđevca i Virja, a nedaleko od Šemovaca. Osnova priče ostala je ista, osim što je autor starici nadjenuo ime Kata. Na kraju piše kako i sada orozi krase krovove Bijeloga Virja i Gjurgjevca grada, kao simbol pobjede nad sultanom. Jedina je autorova greška to što nije spomenuo ime picoka po kojem su Đurđevčani dobili ime. Ovu je pjesmu objavio i u zadarskom Dalmatinskom Hrvatu 1911. godine, ali pod naslovom Turski car na Carevoj glavici.