![1](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/1-46-300x222.jpg?resize=300%2C222)
Jeste li znali da je prije pojave šećera pčelinji med bio osnovno sladilo u ljudskog prehrani? Zbog toga su ljudi u daljoj prošlosti obirali divlji med po šumama tražeći prirodna staništa pčela, ugušili roj pčela i uzeli med. Međutim, kasnije su se ljudi dosjetili duplje s medom i rojem pčela prenijeti k svojim kućama i na taj su način pripitomili ove korisne životinje. Uskoro je svako domaćinstvo imalo pčele u primitivnim košnicama.
![5](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/5-18-201x300.jpg?resize=201%2C300)
Međutim, razvojem gospodarstva i graditeljskih vještina na obiteljskim se domaćinstvima oblikuju pravi pčelinjaci koji se ovdje nazivaju vulijnakima ili vulincima. Oni su služili sa spremanje pletenih i drvenih košnica koje su se inače postavljale pod strehama kuća i štagljeva na sunčanoj južnoj strani. Zahvaljujući sakupljaču etnografskog blaga Podravine Josipu Turkoviću imamo sačuvan opis starih vulijnaka. To su bile drvene komore građene kao i drugi gospodarski objekti pokrivene slamnatim krovom. Vulijnaki su redovito bili smješteni iza gospodarskih zgrada u vrtu ili voćnjaku podalje od kuće i štale kako pčele ne bi ometale ljude i stoku. Osim toga, to je trebalo biti sunčano i čisto mjesto. Naime, otvori za pčele na vulincima orijentirani su prema jugu kroz koje su pčele ulazile u poslagane košnice. Takve nastambe za pčele seljaci su izrađivali sami od drvenih stupova i dasaka ili su za taj posao angažirali mjesne tišlare ili cimermane pa su vulijnaki nerijetko bili nacifrani različitim rezbarijama.
![4](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/07/4-24-181x300.jpg?resize=181%2C300)
Do sredine prošlog stoljeća vulijnaki su bili sastavni dio svakog većeg gospodarstva, kasnije se sele u gorice, a nismo ni sigurni je li gdje ostao koji sačuvani primjerak. Mogli bismo reći da su takvi drveni vulijnaki preteče današnjih kamionskih pčelinjaka. Prema podacima Državnog statističkog ureda u Zagrebu 1938. godine u ovom dijelu Podravine proizvodilo se oko 1.000 kilograma meda što je imalo vrijednost 10.000 dinara. Iste su godine košnice imale vrijednost od 15.000 dinara (usporedbe radi toliko je vrijedila i proizvodnja voća, a vrijednost stoke bila je 12.910.940 dinara).
KOMENTARI