Bjelovarsko-križevačka županija unutar Austro-Ugarske Monarhije formirana je 1886. godine spajanjem Bjelovarske i Križevačke županije, koje su pak nastale 1871. godine neposredno nakon razvojačenja Vojne krajine, odnosno Varaždinskog generalata kojem su pripadale Đurđevečka i Križevačka pukovnija. Tim činom ovo područje postalo je sastavnim dijelom građanske Hrvatske. Đurđevec je tada pripao Bjelovarskoj županiji. Privremeni upravitelj županije postao je krajiški časnik i pisac Ivan Trnski,  koji je dužnost obnašao do 1872. godine, kada je prvim županom postao grof Robert Oršić Slavetićki. Bjelovarsko-križevačka županija graničila je sa županijom Somogy (Ugarska), Virovitičkom, Požeškom, Varaždinskom i Zagrebačkom županijom. Obuhvaćala je kotarske oblasti Bjelovar, Đurđevec, Garešnica, Grubišno Polje, Koprivnica, Kutina, Križevci i Križ. Sjedište županije bilo je u Bjelovar. Županija je nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije opstala i u u Kraljevini SHS, sve do 1922. godine, kada su njezini dijelovi administrativno-političkom podjelom pripali Osječkoj i Zagrebačku oblasti. Prema tome, Đurđevec i Đurđevčani oduvijek su bili čvrsto vezani uz Bjelovar, kudikamo više nego uz Koprivnicu.