Zimi, kada nije bilo radova u polju, žene su prele i tkale kako bi ukućanima mogle izradile odjeću, i ostale platnene proizvode potrebne u domaćinstvu, a napose djevojkama potrebno ruho za udaju. U svemu tome preslica je zauzimala veoma važno mjesto. Preslice su drvena pomagala za izradu niti od prethodno pripremljenih biljnih vlakana. Fino izrađeni lan i konoplja, takozvano povjesmo, stavljalo se na preslicu koja je stajala utaknuta u rupu na kolovratu, kakvoj klupi, stolu, krevetu. Žena je prstima jedne ruke okretala vreteno a prstima druge ruke s preslice namotavala nit izrađenu uvrtanjem povjesma, ili ga je pak namotavala pomoću kolovrata. Predenjem finih dugih vlakana izrađivale su se niti za tkanje, a predenjem kratkih grubljih vlakna niti za izradu užadi. Ni na jednom etnografskom predmetu nisu toliko došle do izražaja drvorezbarske sposobnosti naših starih Podravaca kao na preslicama. Stoga njihovo umijeće predstavlja jedan vid narodne rukotvorne umjetnosti. Izrađivali su ih drvorezbari, ali često i muškarci koji su ih namijenili svojim suprugama, djevojkama, sestrama i kćerima. Svaka je žena imala svoju preslicu, i samo je ona na njoj prela sve do smrti. Preslice se međusobno razlikuju po svom izgledu, vrstama rezbarija, šara i ukrasa. Pojedini su pak detalji odavali njezino porijeklo, odnosno kojem je selu pripadala. Na njima dominiraju cvjetni detalji, a najčešći motivi su križ, srce i razni natpisi: IHS, ime i prezime žene ili inicijali, te godina izrade.