Slama je kao materijal za izradu raznih predmeta lako bila dostupna u našem kraju, jednako kao i šiba, rogoz i luščijne (komušina). Imala je višestruku primjenu. Najviše se upotrebljavala u obliku ritka za pokrivanje krovova kuća i gospodarskih objekata i kao stelja za stoku. Osim toga stavljala se u blazine slamnače (slamarice), zatim je usitnjena služila za omazivanje zidova na građevinama, a od nje su se izrađivali i raznoliki ukrasi za božićno drvce i prsteni za djecu. Služila je i kao materijal za vezanje snopova žita i kukuruzovine. U tradicijske narodne rukotvorine svakako spadaju i predmeti izrađeni od slame, ponajviše korpice (košarice) različitih oblika i veličina. Uglavnom okrugle i dugoljaste, zatim košnice, podlošci za kuhinjsko posuđe i otirači. Za izradu predmeta od slame upotrebljavala se ražena slama i ljeskovina. Izrađivali su se tehnikom spiralnih strukova. Slama se slagala u strukove pomoću metalnog ili drvenog prstena utaknutog u struk. Kako se slama umetala u struk tako se prsten pomicao, a njegov promjer određivao je debljinu struka. Slama se morala održavati vlažnom jer je kao takva bila podatna za motanje. Ljeskovina je služila za omatavanje strukova i njihovo međusobno prišivanje. Trake od ljeskovine dobivale su se uzdužnim kalanjem trogodišnjih trometrenih šiba. Dok se upotrijebljena traka osušila, otvrdnula je, pa je tako dala čvrstinu izrađenom predmetu.
KOMENTARI