Uopćeno je mišljenje da su sve nekadašnje starinske podravske kuće pokrivane slamom, to jest ritkom ili škofom. Međutim, nije tako. Osim slame, kao pokrovni materijal služilo je i drvo, kojeg je u Podravini bilo u izobilju. Drveni pokrov zvan šindlin (od nem. Schindel; šindra) uvelike je bio prisutan u ovome kraju. Bio je pogodan kao dobar izolator, ljeti se nije pregrijavao a zimi zamrzavao. Osim toga, dim s ognjišta odlazio je u potkrovlje pa je daščicama pružao dodatnu zaštitu. Šindlin je kao takav trajao do 20 godina. Njegova je jedina loša strana neotpornost na požare koji su tada često harali. Šindrom su u 17. i 18. stoljeću bile pokrivene krajiške vojne zgrade, župna crkva, kapele, župni dvor, pa i utvrda Stari grad. Njezin drveni pokrov trajao je do 1897. godine, kada je zamijenjen crijepom.

Šidlin izrađivao se cijepanjem / kalanjem hrastova drveta na daščice određene debljine. Upotrebljavalo se sirovo drvo oboreno zimi za vrijeme mirovanja, i to donji dio stabla. Trupac se izrezao na trčke određene dužine, potom bi se švarbom skinula kora, a zatim se sjekirama kalao duž unutarnjih vlakana. Daščice kalane na taj način bile su dugotrajnije, te otpornije na vanjske utjecaje. Postavljale su se na krovište zabijanjem čavlima na letve, preklopom jedna preko druge.