Dvije Podravke, časne sestre družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, u travnju obilježavaju obljetnice rođenja. Osim toga, obje su se zajedno školovale i postale akademske slikarice.

Starija, sestra KATICA / LAMBERTINA GRGEC ( Batinske, 3. III. 1907. – Dubrovnik, 12. VIII. 1954.), završila je građansku školu u samostanu u Sarajevu, a učiteljsku kod sestara milosrdnica u Zagrebu. Nakon diplomiranja 1929. godine predavala je hrvatski jezik u istoj školi. Zbog izrazite likovne nadarenosti poslana je na Likovnu akademiju gdje joj, kao časnoj sestri, prof. Krsto Hegedušić uskratio upis. Stoga je otišla na školovanje u Beograd, a potom u Sofiju i Beč. Istovremeno usavršila je bugarski i njemački jezik. Ipak je uspjela diplomirati na Likovnoj akademiji u Zagrebu 1941. godine. Nakon toga predavala je u samostanskoj školi, a nakon rata komunističke su joj vlasti zabranile prosvjetni rad, pa je otvorila vlastiti slikarski atelje u Zagrebu. Slikala je sve do svoje smrti, ukrašavala liturgijsko ruho, zastave i tabernakule, te radila jaslice. Radila je na poziv svećenika, redovnika i redovnica u Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, Labinu i mnogim drugim gradovima. Njezina djela obuhvaćaju područja slikarstva, modeliranja, a najviše primijenjene umjetnosti i dizajna na kojem je radila većinu svog vremena ( uskrsna jaja, spomen sličice, oglasi, programi, plakati, drvene figurice…). Svoj župi u Kalinovcu poklonila je lijepo oslikan plašt 1937. godine, koji je, nažalost, zagubljen. Zanimljivo je napomenuti da joj je Petar Grgec stric, a Ivan Lacković Croata rođak. Zbog krhkog zdravlja doživjela je samo 47 godina. 

Sestra IVANA / BERHMANA ŠIMETA (Pitomača, 16. III. 1912. – Zagreb, 9. XI. 1997.) nakon završene gimnazije i učiteljske škole počela je raditi kao učiteljica u osnovnoj školi u Sarajevu. Svoj umjetnički dar iskazala je u portretiranju. Nakon početka studiranja u Zagrebu otišla je zajedno sa sestrom Grgec na daljnje školovanje. Po završetku studija predavala je crtanje u samostanskoj gimnaziji na Savskoj cesti u Zagrebu, a kraće vrijeme radila je kao profesor umjetnosti i crtanja u Interdijecezanskoj školi na Šalati i na Marianumu. I njoj je zabranjen rad pa se povukla u samostan i bavila se slikarstvom, uglavnom portretiranjem. Naslikala je mnoge znamenite osobe, ponajviše crkvene velikodostojnike. Ostalo je malo njezinih sačuvanih slika, a nalaze se u samostanskom muzeju i nekim drugim samostanima. Ostale su završile kod portretiranih osoba. Osim portreta umjetnički je izrađivala i božićne jaslice.