Postel je simbol ljubavi, rođenja i smrti. Na njoj se rađalo, spavalo i umiralo. Dio je namještaja f prve iže, odnosno velikoj prednjoj sobi. Postele su bile smještene duž zidova. Na njima su spavali mladi bračni parovi, dok se postelja gazde i gazdarice nalazila f ižice, manjoj zasebnoj sobi. Jedan krevet, zvan fraj, uvijek je bio namijenjen i spremljen za kakvoga gosta. Krevet sastojao se od prednje i stražnje zaklajne (stranice), koje su mogle biti izrezbarene. Zaklajne povezane su s dvjema bočnim stranicama utaknutima u njih, tako da se prema potrebi krevet mogao rastaviti.

Duž donjeg ruba bočnih stranica pričvršćeni su refi (letvice), na koje su položene daske. Na daske se metala slamnača ili sejnača, a kasnije blazina s perjem. Na blazinu se stavljao vilan (plahta) a na uzglavlje veliki vankuš s perjem. Pokrivalo se plahtom i gunjem, a zimi z dunjom (poplun s perjem). Krevet pripremljen za udavaču, kao i fraj, bio je posebno pripremljen i uređen. Sastojao se od dvije blazine i šest jastuka s našlinganim jastučnicama, posloženima u dva reda. Cijeli je krevet prekriven s jednako našlinganim plahtama prekrivačima. U poslijeratnim godinama upotrebljavani su bračni kreveti, ili dva krevet spojena jedan uz drugoga. Takav krevet prekrivao se kupovnim prekrivačem zvanim koperdeka. Na uzglavlju se nalazio također kupovni ukrasni valjkasti jastuk ukrašen cvjetnim detaljima od tkanine, a na sredini sjedila je bepka (lutka) u širokoj opravi, porijeklom iz Italije. Krevet pripremljen na takav način nije imao neku praktičnu namjenu, već je služio za „pokazivanje“.