Svećenik, povjesničar i kanonik dr. Antun Ivandija rođen je 12. siječnja 1917. godine u Đurđevcu. Premda je veći dio života proveo izvan Đurđevca za rodno je mjesto bio posebno vezan. Prvorođenac je roditelja Bolte i Marije Ivandija rođ. Rasinec koji su imali desetero djece. Osnovnu školu polazio je u Đurđevcu (1924. – 1929.), školovanje je nastavio u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je maturirao 1937. godine. Godine 1944. postao je svećenikom. Vrlo kratko je službovao kao kapelan u Bisagu, a zatim je postavljen za asistenta na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Krajem 1946. imenovan je tajnikom Zagrebačke nadbiskupije i u toj je službi bio do polovine kolovoza 1948., kada je nepravedno osuđen od strane komunističkog režima na 11 godina zatvora. Tijekom uzništva je premlaćivan i zlostavljan što je ostavilo velike posljedice na njegovo zdravlje.

Nakon izlaska iz zatvora doktorirao je Crkvenu povijest 1960., a od 1962. do 1982. godine predavao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1967. postao je zagrebačkim kanonikom, a najviše truda ulagao je u gradnju i popravak crkvenih objekata na području Zagrebačke nadbiskupije. U tome je bio stručan jer je studirao i građevinarstvo. Osobito je zaslužan za početak obnove zagrebačke katedrale, umjetničko oblikovanje groba kardinala dr. Alojzija Stepinca (kojeg je najvećim dijelom sam financirao), zatim obnovu svetišta Majke Božje Bistričke, te gradnju doma za umirovljene svećenike u Zagrebu. Istodobno je zdušno radio i u rodnoj župi kao stalni savjetnik i pomoćnik župnika Stanislava Rajtara kod obnove župnog dvora, uređenja i oblikovanja interijera župne crkve u Đurđevcu i drugo. Dr. Antun Ivandija osnivač je časopisa „Croatica christiana“ i bio je predsjednik Društva sv. Jeronima. Priredio je poznati molitvenik „Kruh nebeski“ i vodič zagrebačke katedrale, a zajedno s Josipom Buturcem objavio je 1973. godine knjigu „Povijest Katoličke crkve među Hrvatima“, koja i danas slovi kao najkvalitetniji prikaz hrvatske Crkvene povijesti.

Umro je u Zagrebu 4. lipnja 1997., a pokopan u Đurđevcu. Život i djelo dr. Antuna Ivandije danas pobuđuje vrlo živ interes povjesničara umjetnosti i drugih stručnjaka.