Poštujući dugogodišnju bogatu tradiciju obrtništva u Đurđevcu, ovdašnji obrtnici danas imaju svoje lijepo zdanje – Zanatski dom. Osnivački odbor za izgradnju doma sastao se 14. studenoga 1952. godine u uredu Obrtne nabavno-prodajne zadruge, na kojoj je donesena odluka o gradnji. Sastanku nazočili su: Jakup Živko, Luka Jaklin, Ivan Benić, Ivan Klarić, Lujo Janaček, Đuro Dolenčić, Ivan Mišulin, Stjepan Dolenčić, Tomo Orešković i Josip Carek. Za potrebe gradnje uzet je zajam u Gradskoj štedionici u Zagrebu u iznosu od 2 miliona dinara, a koji je odobren tek u siječnju 1954. godine. Na sastanku je dogovoreno da se dom podigne na već gotovim temeljima napravljenima 1943. godine za Prosvjetno ognjište (društveni dom), koje zbog ratnih godina i nesloge nije sagrađeno. S radovima se krenulo u kolovozu 1953., 21. rujna počelo se zidati, nagodinu je zgrada stavljena pod krov, a 1955. je dovršena. Zanatski dom službeno je otvoren 26. studenoga 1961. godine.

Prema tadašnjoj uobičajenoj praksi na gradnji su radili mještani Đurđevca i stariji učenici obrtne struke. U izgradnji doma sudjelovali su i brojni obrtnici, a najvrjedniji je drvorezbarski rad Vjekoslava Hloušeka koji se očituje na ulaznim vratima i ostaloj stolariji. Gradnjom je rukovodio poduzetnik Mato Barberic iz Virja. Udjela u gradnji imali su Općina Đurđevec i poduzeća Borovo, Astra i Zora. Potonji su u prizemlju otvorili svoje prodavaonice; trgovine cipelama i knjižaru. Na katu je uređena velika vijećnica a u prateće prostorije smješteni su uredi Obrtne nabavno-prodajne i Zanatske štedno-kreditne zadruge. Godine 1966. u zgradu se uselilo i Narodno sveučilište, a od 1967. djeluje i novoosnovano kotarsko Udruženje zanatlija. Zgrada Doma cijela je obnovljena prije i poslije požara na krovištu 2018. godine.