Dana 23. listopada 1852. godine postavljeno je veliko zvono u zvoniku župne crkve svetog biskupa Martina u Virju. Bilo je to najveće od ukupno četiri virovska zvona, a izliveno je u Grazu. Uz župnika Stjepana Ambreuša i župljane u nabavljanju zvona su sudjelovale i krajiške vlasti, pogotovo natporučnik Franjo Schenider. Kako je zvono postavljeno uoči spomendana patrona župe svetog biskupa Martina tako je na taj dan održano svečano misno slavlje uz „Te Deum“.

O ovome događaju saznajemo i zahvaljujući znamenitom ilircu i piscu Ferdi Rusanu koji je o postavljanju zvona u Virju pisao u Narodnim novinama, a povodom toga je i spjevao prigodnu pjesmu. U toj pjesmi izriče pohvalu virovskom župniku Stjepanu Ambreušu koji je odlučio na zvonima izliti tekst posvete na hrvatskom jeziku koji glasi: „Glas Martina kudgod zveče/Tud štit Boga manjkat neće,/Jer ga slavi s njime sloga/Vjernog stada virovskoga“. Bilo je to vrlo atraktivno jer su zvona inače nosila natpise na latinskom ili njemačkom jeziku, a ono Virju dobilo je natpis na hrvatskom jeziku zahvaljujući tome što je tijekom Hrvatskog narodnog preporoda hrvatski jezik proglašen službenim i desetak godina je kao takav korišten i u Katoličkoj crkvi u Hrvata. Nekoliko godina kasnije nabavljeno je zvono posvećeno svetom mučeniku Florijanu na kojem je također tekst na hrvatskom jeziku.

Pesma za zvona u Virju (23. X. 1852.)  

Sledbenice carkve ove

Cedrom oltar kitite

K nebu vaše pesme nove

Čistim sarcem visite.

Kupno slovo spomenika

Javiti će svetu vek,

Čije ime sa zvonika

U daljinu nosi jek.

Tu na čelu stada svoga

Stoji Bogu mio muž,

Koi odvratja sve od zloga

Župnik Stevo Ambreuš.

Bože! Primi činstvo ovo,

Jer je znak pobožnosti,

Blagoslovi zvono novo,

Blagoslovom milosti.

Te odvijaj od nas time

Svu nesreću, svako zlo,

Bilo leti iz za zime,

To te moli sve ljudstvo.