Đurđevečki župnik Jakov Novosel (1900. – 1956.)

novosel-zupnik

Jakov Novosel (iz zbirke Matije Vogrinčića)

Dugogodišnji župnik Jakov Novosel u Đurđevcu je proveo gotovo većinu života jer je ovdje kao svećenik službovao od 1924. godine do smrti 1956. godine, a svećenikom je bio pune 33 godine. Novosel je najzaslužniji za izgradnju i opremanje župne crkve svetog mučenika Jurja u Đurđevcu krajem 1920-ih godina i za niz vjerskih događaja i aktivnosti u župi prije Drugoga svjetskog rata. Mnogi se sjećaju župnikovih nedaća koje je doživio tijekom rata i još više u poraću kada je bio jedini svećenik u prostranoj đurđevečkoj župi.

Jakov Novosel rođen je 17. srpnja 1900. godine u selu Imbriovcu u župi čije je središte u Jalžabetu, a potječe iz seljačke obitelji Stjepana i Agate Novosel rođ. Magić. Školovao se u gimnaziji u Varaždinu i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te je za svećenika zaređen po rukama zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera 22. srpnja 1923. godine.

Kao mladomisnik postao je kapelanom u Ludini, a zatim u Zagorskim Selima. U proljeće 1924. godine postao je kapelanom u Đurđevcu gdje je župnik bio Nikola Medvedec. Pošto je župnik bio već vrlo star, mladi, vrijedni i inteligentni kapelan je na sebe preuzimao mnoge poslove u župi. Tako su 192 8. godine zajedno ušli u projekt rušenja stare i izgradnje nove župne crkve u Đurđevcu. Pošto je usred gradnje crkve u studenom 1928. godine iznenada umro župnik Nikola Medvedec, odmah je Jakov Novosel imenovan upraviteljem župe i nastavio je s gradnjom koju je uspješno priveo kraju. Kao nagradu za požrtvovnost i trud i pri gradnji župne crkve, Jakov Novosel je u prosincu 1929. godine primio imenovanje župnikom u Đurđevcu.

novosel

Jakov Novosel s prvopričesnicima (iz zbirke Matije Vogrinčića)

Kao župnik Jakov Novosel se trudio graditi župu i u duhovnom smislu pa je osnovao i vodio mnoga vjerska društva u Đurđevcu. Pred sam početak Drugog svjetskog rata organizirao je veličanstveni Euharistijski kongres u Đurđevcu. Tijekom rata proživljavao je sve nedaće koje su pratile i njegove župljane. Na posljetku je izbačen iz župnog dvora te je bio prisiljen stanovati kod jedne obitelji. U poraću je bio izložen najrazličitijim poniženjima, prijetnjama smrću, klevetama, a bio je i u zatvoru. Tijekom tih je godina imenovan začasnim kanonikom Prvostolnog zagrebačkog kaptola. Umro je iznenada, uslijed udara moždane kapi, 25. listopada 1956. godine. Sahranjen je u grobnici kapele Blažene Djevice Marije Žalosne na groblju u Đurđevcu.

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!