Tijekom Velikoga rata hrvatski je tisak podosta pisao o ratnim zbivanjima i sudbinama hrvatskih vojnika koji su se borili kao pripadnici vojske Austro-Ugarske Monarhije. Ovom prilikom prenijeti ćemo tekst o odlikovanju vojnika Baltazara Štefanića iz Đurđevca, objavljen u zagrebačkom Ilustrovanom listu (br. 29, 17.srpnja 1915.).

Evo kako je list o tome pisao: Baltazar Štefanić rodjen je u Gjurgjevcu, a bio je namješten kod zem. vlade, odjel unutarnji, kao pisarnički činovnik. Kadno je trublja u srpnju 1914. zaorila, stupio je i on kao Hrvat pod zastavu c. i k. varaždinske pješ. puk. br. 16 (13. satnija) kao desetnik u pričuvi te je odmah 12. kolovoza kod prelaza preko Drine sudjelovao i tako dalje u svim bitkama po Srbiji. U mjesecu siječnju prešao je u Karpate te u Galiciju, te i ondje kod svih bitaka do 28. veljače 1915. sudjelovao. Toga dana bude u jutro ranjen u desnu nogu i u desnu ruku, nu već su mu rane prilično zacjelile. Odlikovan je kod Dobrić Brda, naime, tamo je zaslužio srebrnu kolajnu I. razreda. Povodom zasluga promaknut je na vodnika.

Štefanić rođen je 7. siječnja 1889. godine od oca Martina i majke Marte rođene Karin. Prema župnim matičnim knjigama preživio je rat najvjerojatnije s teškim tjelesnim ozljedama. Na to nas upućuje podatak da se oženio tek 1959. u 70. godini života. Za nj se udala Cecilija Tomica udova Blaško. Štefanić umro je 1. veljače 1969. godine.