Početkom Prvoga svjetskog rata brojni su mladi muškarci mobilizirani i poslani u rat. No isto su tako brojni dočekali svoj ranu smrt poginuvši na bojištu ili umrijevši kao teško ranjeni i bolesni. Ondašnji je tisak prvih godinu dana objavljivao popise poginulih, ali je njihov broj vrlo brzo narastao do te mjere da su vlasti bile primorane zabraniti objavu popisa da se ne stvara panika i defetizam među narodom.

Tako je vijest o pogibiji vodnika Petra Štefanova iz Đurđevca objavljena na naslovnici Jutarnjega lista od 13. lipnja 1915. godine. Uz njegovu fotografiju piše: Kao vojnik 16. pješačke pukovnije pošao ja na južno bojište i mladi Petar Štefanov, koji je na domu ostavio roditelje, mladu si ženu i sestru. Borio se hrabro i neustrašivo, o čemu svjedoči brončana kolajna za hrabrost, koju je nosio na junačkim grudima, dok mu crna smrt nije prekinula mladjahni život i on pade kao junak, ostavivši mlade junačke svoje kosti daleko od domaje. Iako je daleko od svojih, ostao mu je trajan spomen kao vrlomu junaku.

Petar Štefanov rodio se 19. svibnja 1888. od oca Stjepana i majke Bare rođene Mihaljev. Godine 1911. oženio je Rozu rođenu Tomerlin, s kojom je živio na kbr. 1287. Mobiliziran je kao pričuvni desetnik u 7. satniju 16. pješačke pukovnije. Umro je 6. prosinca nakon ranjavanja u Srbiji, a vijest je objavljena u Jutarnjem listu tek nakon pet mjeseci.