Kocen je drvenasti ostatak klipa kukuruza nakon runjenja. Budući da su stari Podravci sve spremali, čuvali i upotrebljavali, tako je i kocejne imalo svoju uporabnu vrijednost. Prednost kocejna je što je suho i u određenoj mjeri čvrsto. Najčešće se upotrebljavalo za loženje, zimi za potpalu a ljeti da se za kratko vrijeme stvori dovoljno žara za pripremu jela. Tako je kocejne nakon runjenja odmah završavalo ispred ognjišta, peći ili kotlenke. Djeci je ono služilo za igranje. Od njega su pravila razne kule i kuće, a vršak kocena služio je mačkama za igranje. Nabrojati ću i neke druge načine primjene. Čvrst kocen upotrebljavao se kao privremeno držalo na kakvoj alatki, kao čep na posudi (putra, boca) ili za zatvaranje kakvog otvora ili rupe. Pored toga koristio se pri kolijnu. S kocenom se ribalo i pralo osmođeno svinče. Ne biste vjerovali da je kocen nekad često služio i za brisanje prilikom velike nužde. Bio je besplatan, a ako se oprao mogao se upotrijebiti i više puta. Neki su ga čak imali zavezanoga na špage f šekretu, da se nađe…

Fotografiju snimio D. N.