Jedan od mnogobrojnih đurđevečkih konaka koji su nastali u XVIII. i razvijali se u XIX. stoljeću je i konak Severovci. Naziv ovog konaka upućuje na pojam sever (sjever) kao strana svijeta ili vjetar. S obzirom da je taj konak smješten sjeveroistočno od Đurđevca na mjestu izloženom vjetrovima iz Panonske nizine preko rijeke Drave doista možemo pretpostaviti da Severovci duguju svoje ime severu. Ne treba zaboraviti da postoji zaseok Severovci i pokraj Koprivnice.

Današnji toponim Severovci obuhvaća još neke toponime koji se odnose na različite dijelove toga konaka. Tako se sjeverni dio Severovaca naziva Mijolanske ili Mijolanske grede uz koje je i Mijolanski jarek. Ovaj toponim potječe od naziva sela Miholjanca, a današnji žitelji Severovaca pretpostavljaju da su ovdje upravo Miholjančani nekada imali svoje konake. To je doista točno jer su još i u XIX. stoljeću svoje posjede ondje imale obitelji iz Miholjanca, ali i Rakitnice, Hampovice, Šemovaca i Zdelica. Danas su ovdje uglavnom oranice i livade koje se prostiru od Severovaca prema konaku Grkine i Medvedička (dio Novog Virja). Velik dio konaka Severovci i danas se naziva Širine prema istoimenoj šumi koja se proteže sjeveroistočno prema današnjem Novom Virju.

Severovci su sa svih strana okruženi šumama koje se zovu Preložnički berek. Krčenjem te šume u XVIII. stoljeću nastale su čistine koje su služile kao ispasišta stoke koju su Đurđevčani tijekom ljetnog dijela godine čuvali na svojim privremenim boravištima – konakima ili majurima. Put koji je vodio iz Đurđevca na Severovce nadovezivao se na mrežu putova koji su vodili prema riječnim mlinovima i prijelazima na Dravi i prema drugim konakima. Kroz Severovce su tada tekli pritoci rječice Bistre, a konačari su uz svoje posjede iskopali i/ili produbili mnoge jarke, grabe i kanale kojima su višak voda s inače niskog i poplavnog terena usmjeravali u Bistru, Tolnicu i druge veće vodotoke, močvare (bereke) i neteče. Tako su formirane plodne oranice i bujne sjenokoše jer je tlo na Severovcima crnica bogata humusom i uvijek dovoljno vlažno. Stoga ondje oduvijek odlično uspijevaju kukuruz i mahunarke, a sjenokoše su bogate travom. To je bilo idealno mjesto za razvoj stočarstva pa su Đurđevčani, ali i žitelji nekih drugih naselja ondje rado osnivali svoje konake ili majure. Ondje su u jednostavnim i malim štalama, škednima (štagljevima) i kocima čuvali svoju stoku i spremali urod s polja što su tijekom zime trošili u matičnim naseljima. Mladići, žene, a i čitave obitelji bile su iz kućnih ili obiteljskih zadruga poslane na majurenje na konak ili majur i ondje nastojali što uspješnije voditi svoje gospodarstvo. Iako su imali mogućnost boravka u prirodi (pogotovo šumama) i uživati blagodati boravka na mjestima izvan stege krajiških i Crkvenih vlasti, svakodnevni život konačara bio je prožet napornim fizičkim radom i brigama oko vođenja gospodarstva. Naime, poplave, svađe među konačarima i lugarima, razbojstva, pa i napadi vukova bili su česta pojava na konakima u XVIII. i XIX. stoljeću.

Konak Severovci – kao i drugi konaki – trajno je naseljen u drugoj polovini XIX. stoljeća. Tada su ondje trajno naseljene obitelji koje su se osamostalile tijekom diobe kućnih ili obiteljskih zadruga u Đurđevcu. Konaki su bili prikladno mjesto za naseljavanje samostalnih obitelji jer su ondje već postojali gospodarski i stambeni objekti i dovoljno veliki kompleksi poljoprivrednih površina. Tijekom XX. stoljeća konak Severovci bio je dobro napučen i maksimalno gospodarski iskorištavan zahvaljujući ratarstvu i stočarstvu kao primarnim djelatnostima. Na Severovcima je najviše zabilježeno 90 obitelji dok je danas ondje naseljeno nešto više od 30 kuća. Propadanje konaka započelo je krajem XX. stoljeća i nastavilo se tijekom XXI. stoljeća zbog promjena u zanimanjima ljudi i napuštanja agrarnih sredina.

Severovcima kao i mnogim drugim konakima u Podravini prijeti potpuno izumiranje. Veći dio čine staračka domaćinstva, a mlade obitelji s djecom su malobrojne. Stanovništvo gravitira većim naseljima, pogotovo Đurđevcu, a još nije razvijen seoski ili lovni turizam kao ni farmerski način stočarske ili ratarske proizvodnje što bi ovome konaku udahnulo novi život i osiguralo daljnje postojanje.