U doba Vojne krajine (do druge polovine XIX. stoljeća) uz svako veće krajiško naselje nalazio se prostor uređen kao vojničko vježbalište. Ondje su se održavale vojne vježbe za graničare, tj. krajišnike iz određenih kapetanija. Takva su mjesta na starim zemljovidima označena njemačkim nazivom Exercier-Platz, a to područje u širem smislu obuhvaćaju toponimi Taborišče. Pojam Taborišče potječe od riječi tabor kojom Đurđevčani objašnjavaju mjesto gdje je bila utaborena neka vojska. Na području Đurđevca tim se toponimom naziva predio s lijeve strane puta koji vodi iz Đurđevca prema Kloštru. Na brežuljku koji je danas obrašten šumicom nalazio se takav tabor, odnosno vojničko vježbalište.

Nasuprot toga predjela, odnosno s desne strane spomenutog puta, nalaze se još tri predjela koja nose nazive koji potječu od pojmova vezanih za funkcioniranje Vojne krajine. Jedan od njih je Štuk, a taj naziv potječe od stare riječi štuk što znači top. Očito je ovdje nekad stajao top, ili više njih, kojim se signalizirala opasnost od Osmanlija. To je logično objašnjenje tim više što se uz predio Štuk nalazi predio koji se zove Vidok ili Vidak. Taj naziv potječe od pojma vidok što bismo suvremenim rječnikom mogli prevesti kao vidikovac, a u krajiškoj nomenklaturi to je zapravo bio čardak koji je služio nadgledanju osmansko-habsburške imperijalne granice. Naime, upravo je na tome dijelu nekada ležala ta granica, a to je maleno uzvišenje na prostranoj ravnici s istočne strane đurđevečkog naselja.

Ovim toponima koje možemo smatrati baštinom Vojne krajine na području Đurđevca treba pridodati još jedan koji se nalazi uz već opisane Taborišče, Štuk i Vidok. To je toponim Pri galgaj koji je poznat tek ponekim starijim Đurđevčanima, a tako nazivaju polja s lijeve strane gore spomenutog puta. Naziv sugerira da su ondje nekada nalazile galge, odnosno vješala. S obzirom da je na jednom zemljovidu na tome mjestu upisana njemačka riječ Gericht (njem. das Gericht = sud, sudnica, mjesto na kojem se nekoga osuđuje i strogo kažnjava) možemo zaključiti da se ondje nalazilo đurđevečko stratište gdje su smrtne kazne izvršavane vješanjem. Bilo je to prikladno mjesto jer su galžejnaki pri ulazu u Đurđevec mogli biti upozorenje svima koji su nakanili ogriješiti se o zakone.