Škurdijev sokak, odnosno Škurdijeva ulica, nastao je nakon diobe stare i velike đurđevečke kućne zadruge obitelji Škurdija. Diobni list zaduge spisan 10. kolovoza 1887. godine svjedoči o razvrgnuću, iako se stvarna podjela zadruge, odnosno njezine imovine i članova, dogodila znatno ranije, sredinom 1860-ih godina. Tada se na 5 dijelova podijelilo ukupno 28 duša (članova zadruge) i više od 40 jutara grunta. Tada su u donjem dijelu prostranog zadružnog dvorišta koje je rasparcelirano sagrađene četiri zidane kuće u koje su se smjestile razdijeljene obitelji. K njima je načinjem prilaz preko kolnog ulaza u nekadašnje zadružno dvorište uz kuću na današnjoj adresi u Ulici bana Jelačića 28. Pošto je tako nastala ulica (sokak) na mjestu zadružnog dvorišta obitelji Škurdija i jer su u svim kućama u novonastaloj ulici živjele obitelji prezimena Škurdija tako se nazvala čitava ulica (a to nije osamljen slučaj u Đurđevcu).

Godine 1939. planirano je povezivanje Škurdijevog sokaka sa središtem Đurđevca na način da se probije izlaz kroz domaćinstvo na današnjem uličnom broju 2 i izađe kod starog kotara. Međutim, povezivanje je kasnije izvedeno zaobilaznim putem pri čemu je glavnu ulogu odigrala izgradnja ceste za potrebe INE Naftaplin koja je nakon proširenja i danas u funkciji. To je pridonijelo novoj parcelaciji i isušivanju inače močvarnog terena na tome području. Do tada je to zapravo bila slijepa ulica jer je bila „zagrađena“ kod kuće na današnjem broju 3, a pravo prolaza na travnike imali su samo vlasnici zemljišta. Broj kuća u ulici povećao se tijekom 1990-ih i 2000-ih pogotovo izgradnjom stambene zgrade na broju 8, a slobodnog građevinskog zemljišta ima još. Od ukupno 8 kuća u Škurdijevoj ulici danas u samo dvije žive nositelji ovog prezimena.