Među osobama koje su u gospodarskom, političkom i društvenom smislu obilježile povijest Đurđevca, ali i đurđevečke Podravine u drugoj polovini XIX. stoljeća svakako je Josip Nöthig koji je rođen u Đurđevcu 22. veljače 1844. godine. Bio je prvo dijete poznatog đurđevečkog veleposjednika Eduarda (Slavoljuba) Nöthiga (1823.-1883.) i njegove supruge Rozalije Nöthig rođ. Gašpari (1822.-1880.). Josip Nöthig je kao najstariji sin naslijedio posjede, trgovinu i gostionicu svojeg oca i dijelio ih s mlađom braćom Eduardom, Martinom i Ivanom. U Đurđevcu se 22. kolovoza 1875. vjenčao sa Sofijom Điketa (1852.-1884.) i u njihovom je braku rođeno petero djece.

Josip Nöthig ostao je zapamćen kao veleposjednik, trgovac, gostioničar, uzorni konjogojac, ali i kao županijski zastupnik te općinski načelnik u Đurđevcu između 1887. i 1889. godine. Osim posjeda u Đurđevcu, među kojima je najpoznatija bila nedavno srušena zgrada u samome centru mjesta gdje su bili smješteni hotel, trgovina, mesnica i gostionica, Nöthig je posjedovao veliko imanje na konaku Prkos na ferdinandovečkom području. Ondje je zapravo obitavao i uzgajao rasne konje kojima je trgovao i redovito dobivao nagrade. Nöthigove konjske štale nalazile su se i u dvorištu zgrade u središtu Đurđevca.

Po političkom opredjeljenju Nöthig je bio „mađaron“ što ga nije činilo omiljenim političarom u Đurđevcu. Uglavnom je bio na „krivoj“ strani kada su u pitanju bili izbori za narodne zastupnike u Đurđevcu jer je imao male šanse prema kandidatima Narodne stranke koji su redovito bili svećenici. Zato se znao osvećivati svećenstvu (jednom je prevario đurđevečkog župnika ukravši mu srebro i župi je „darovao“ puknuto zvono), sijati razdor i netrpeljivost. Očito nije znao podnijeti poraz.