Svećenik Josip Hajduković, pjesnik i novinar (1885. – 1942.)

1

Hajduković stoji, desno (fotografiju ustupio Matija Vogrinčić)

Hajduković je jednu svoju pjesmu posvetio hrvatskome rodoljubu svećeniku Vjekoslavu Hegediću, koji je 1897. godine na izborima pobijedio mađarone te je većinom glasova Podravaca izabran u Hrvatski sabor. Na spomen svoje pobjede školovao je dva dječaka iz Đurđevca, buduća svećenika: Stjepana Topolčića i – Josipa Hajdukovića. Tako je Hajduković nakon svršene škole u Đurđevcu maturirao u Zagrebu 1905. a 1909. godine završio bogosloviju. Zaredio se iste godine a kao kapelan službovao je u Starom Petrovom Selu, od siječnja 1920. u Dugom Selu a krajem godine stupio je u službu u Varaždinskim Toplicama. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata vojni je duhovnik a na prethodnu službu vraća se u siječnju 1919. godine. Župnikom postaje u Svibovcu 18. ožujka 1925., a početkom 1930. opet se vraća u Varaždinske Toplice, sada kao župnik, da bi do 1932. godine bio i upravitelj župe u Svibovcu.

2

Hajduković, stoji desno uz zvono (fotografiju ustupio Matija Vogrinčić)

Uz sve to dvije godine upravljao je i župom u Ljubeščici. Bio je radin svećenik i poduzetan, nije se štedio. Marljiv je bio i kao pisac. Objavio je zbirku poezije Pjesme (1909.), a svojim literarnim i novinarskim radovima javljao se u Luči (1907. – 1908.), Obitelji (1929. – 1930., 1939.), Prosvjeti (1908. – 1909.), Glasniku sv. Franje (1941.), Hrvatskom jedinstvu (1940.), Danici (kalendar za 1941.), Almanaku Gospe Lurdske (1913.), Pod zastavom bezgrješne djevice (1907. – 1908.), Hrvatstvu (1908.), Pobratimu (1901. – 1902.), Nezavisnosti (1926.), Književnom tjedniku (1942.) i Hrvatskoj straži (1929.). Hajduković rodio se u Đurđevcu 31. siječnja 1885. godine od oca Bolte i majke Marice rođ. Kenđelić, a umro u Varaždinskim Toplicama 21. svibnja 1942. godine.

***

A što si, pjesmo, našem sv´jetu
I znade, l´, što su tvoji glasi…?
– Il´ tko će vinut´ dušu spetu
U carstva, gdje se ona časi?
– Ah sretni, što ti ljube skute,
Kad ruku vineš k blagoslovu,
I divnu nad sobom te ćute
I sebi još na domjen zovu!

U tvojoj onda vide suzi,
Il´ migu oka carstvo svoje;
Slobodu grle u toj uzi
I sreću tri im sestre kroje…
I nema mjere, kojom daju
Života milje za tu sreću –
– Ah sunce im u svome sjaju
Ne poda nikad milost veću!

Ah ti si divna na sv´jet dana,
Da k nebu dižeš slabe grudi…
O vodi stog´ do nebnog stana,
I nadom srce sveđ im bodri:
Kroz muka trista u življenju,
Kad čuju sa nebesa modrih
I – grku r´ječ ti: o trpljenju!

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!