Među zaslužnim osobama u hrvatskoj povijesti koje su potekle iz Đurđevca svakako je Vilim Petar Zrelec koji je rođen u Đurđevcu 28. svibnja 1874. godine. Rođen je kao jedini sin i drugi od četvero djece ranarnika (liječnika) dr. Petra Zrelca iz Đurđevca i njegove supruge Marije Mazanek, porijeklom iz Bjelovara. Njegov djed po očevoj strani bio je Josip Zrelec, podporučnik u 6. varaždinskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji. Djed po majčinoj strani bio je Johann Mazanek, kapelnik (kapelmeister) Đurđevečke regimente (Militärkapellmeister der österreichisch-ungarischen Monarchie 1829.-1879.).

Vilim Petar je 8 razreda gimnazije s maturom završio u Požegi i Varaždinu. Vojsku je služio kao jednogodišnji dobrovoljac kod 25. domobranske pješačke pukovnije u Zagrebu od 1897. do 1898. godine. Pravno državne nauke studirao je na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu a sudački ispit položio je godine 1902. godine. Od 1901. godine bio je zaposlen kao pravni vježbenik i kasnije kao prislušnik kod kotarskog suda u Đurđevcu i Bjelovaru. Već 1902. godine postao je sudbenim pristavom i premješten je u Kostajnicu, a sljedećih godina radio je u Osijeku, Karlovcu, Zagrebu, Petrinji i Rumi.

Godine 1913. imenovan je kraljevskim kotarskim sucem kod Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku, a kasnije je premješten u Đurđevec te u Zagreb. Kraljevskim sudskim vijećnikom imenovan je 1920. godine, a sljedeće mu je godine povjerena uprava Kraljevskog kotarskog suda u Zagrebu. U ožujku 1921. godine povjerena mu je uprava kraljevskog Kotarskog suda u Zagrebu, a 24. travnja 1921. godine postavljen je na mjesto Velikog župana Bjelovarsko-križevačke županije. Kako je 1922. godine izvršena administrativno-politička reorganizacija vlasti i ukinuta Bjelovarsko-križevačka županija, 1923. godine prešao je u pokrajinsku upravu u Zagrebu ali još uvijek radio kao Veliki župan za potrebe pokrajinske županije u likvidaciji (do 1924).

Napokon je 1925. godine postavljen je za banskog savjetnika u Zagrebu, a kraljevim ukazom je 21. rujna 1928. godine imenovan velikim županom Zagrebačke oblasti. Umirovljen je dekretom od 5. prosinca 1928. godine zbog »blagosti« prema demonstracijama u Zagrebu nakon atentata u beogradskoj skupštini i povodom smrti Stjepana Radića. Reaktiviran je već u siječnju 1929. godine. Konačno je umirovljen na svoju želju krajem lipnja 1932. kao načelnik Općeg odjela Savske banovine. Umro je u 10. kolovoza 1932. godine, navršivši tek 58 godina. Pokopan je na Mirogoju.

Vilim Petar Zrelec odlikovan je redom Svetog Save III. stupnja (1929. godine) i jugoslavenskom krunom III. stupnja. Bio je član masonske lože »Ivan grof Drašković«. Imao je troje djece (dvije kćerke i sina Petra), a supruga mu se zvala Marija. Sin Petar, također pravnik, stradao je kao talac u Zagrebu krajem Drugoga svjetskog rata. Njegov pak sin Miljenko odselio se s majkom u Beograd.

Tekst i slikovne priloge pripremila Saša Zrelec iz Maribora