Jedan od starih uskrsnih običaja je i blagoslov jela te njegova obredna konzumacija. Blagoslov jela obavljao se još u ranoj Crkvi, a tijekom vremena mijenjao se uglavnom u sadržaju prigodne košare, ovisno o mjesnim običajima. U Đurđevcu su hranu na svečejne nosile žene na Veliku subotu. Blagoslivljala se  poslije obreda Uskrsnuća, a u novije vrijeme i tijekom jutarnje uskrsne mise. Prije je bilo uobičajeno nositi u crkvu velike količine hrane, to jest, svu hranu potrebnu tijekom uskrsnih blagdana. Tada su žene u rukama ili na glavi nosile velike košare pune jela. Stavila se šunka, kuhana jaja, torman (hren), bijeli kruh, pletenica, meso, kolači, vino, rakija, sol, i neizostavna oštija (hostija), koja se mogla nabaviti na farofu uz određenu naknadu. Hostiju su pekle časne sestre, ili pak zvonar. Cijela košara pokrila se s polkom (lijepo izvezenim ubrusom). Pri samoj posveti polka bi se malo odgrnula  da „blagoslov može doprijeti do sadržaja košare“.

Svaka je gazdarica sama dijelila hranu za vuzmeni ruček; svakome hostiju, komad šunke, kuhano jaje i hren, kojeg je prije naribala. Svi koji su sjedili za stolom morali su sve pojesti, jer se iza obroka neso ostavlale zbrčke. Preostale se mrvice hrane nisu bacale u napoj ili smeće, već u peć.

U susjednom je Kloštru pak postojala i dodatna inačica blagoslova hrane. Ako koja žena ne bi zbog poslova ili kojeg drugog opravdanog razloga stigla do crkve, smjela je na zvuk prvog uskrsnog zvona i sama blagosloviti hranu.