Jedan od starih uskrsnih običaja je i blagoslov jela te njegova obredna konzumacija. Blagoslov jela obavljao se još u ranoj Crkvi, a tijekom vremena mijenjao se uglavnom u sadržaju prigodne košare, ovisno o mjesnim običajima. U Đurđevcu su hranu na svečejne nosile žene na Veliku subotu. Blagoslivljala se poslije obreda Uskrsnuća, a u novije vrijeme i tijekom jutarnje uskrsne mise. Prije je bilo uobičajeno nositi u crkvu velike količine hrane, to jest, svu hranu potrebnu tijekom uskrsnih blagdana. Tada su žene u rukama ili na glavi nosile velike košare pune jela. Stavila se šunka, kuhana jaja, torman (hren), bijeli kruh, pletenica, meso, kolači, vino, rakija, sol, i neizostavna oštija (hostija), koja se mogla nabaviti na farofu uz određenu naknadu. Hostiju su pekle časne sestre, ili pak zvonar. Cijela košara pokrila se s polkom (lijepo izvezenim ubrusom). Pri samoj posveti polka bi se malo odgrnula da „blagoslov može doprijeti do sadržaja košare“. Svaka je gazdarica sama dijelila hranu za vuzmeni ruček, svakome hostiju, komad šunke, kuhano jaje i hren, kojeg je prije naribala. Svi koji su sjedili za stolom morali su sve pojesti, jer se iza obroka neso ostavlale zbrčke. Preostale mrvice hrane nisu se bacale u napoj ili smeće, nego u peć.

U susjednom je Kloštru pak postojala i dodatna inačica blagoslova hrane. Ako koja žena ne bi zbog poslova ili kojega drugoga opravdanog razloga stigla do crkve, smjela je na zvuk prvog uskrsnog zvona i sama blagosloviti hranu.