Držanje koza u Podravini ima dugu tradiciju, još od krajiških vremena, ali se njihov broj nakon razvojačenja 1871. godine osjetno smanjio, tako da je popisom stoke 1896. godine na području Bjelovarsko-križevačke županije evidentirana samo 31 koza. Zbog toga su koze, sve donedavno, potpuno nestale u Podravini. Danas ih ima, ali od njih ne prijeti opasnost za šume jer se ne vode na ispašu, nego se drže u stajama i ograđenim pašnjacima. Koze su zapravo vrlo specifične i „privilegirane“ životinje jer su imale izuzetnu čast, budući da su često bile tema brojnih rasprava na općinskim sjednicama, županijskim skupštinama, pa i u Saboru. U njihov se „život“ uvijek miješala vlast, još od 1720-ih, u vidu njihova ograničenog pristupa šumama, pogotovo mladoj branjevini, jer dobro znamo da koza ne bira raslinje dok brsti. Zato je tadašnja vojna vlast ograničavala broj koza i određivala samo pojedine dijelove šuma u koje se smjelo na ispašu. No, koze su zato ostavile traga, i to u đurđevečkom govoru, u vidu raznih frazeoloških oblika. Evo nekoliko primjera:
čakati kak koza noža – strpljivo čekati ma što se dogodilo
da ima koza dogoga repa, se bi muje potokla – neostvarivo je, nedostižno, nemoguće
imati noge kak kozje – imati mršave noge
mudrija koze pase – domišljatost olakšava svakodnevni život
pak ne bo koza zvrgla – ne treba žuriti
smejati se kak berečka koza – stalno se i kreštavo smijati
terati svojo kozo – uporno što tvrditi
zepsti ko da te koze ližo – osjećati jaku hladnoću
Osim toga, i pojedine riječi nastale su prema kozi:
kozja brada – kozja bradica Tragopogon pratensis L., biljka s naših Peskov
kozja svila – vrsta trave koja raste na močvarnom terenu koja se teško kosi
kozji cecki – vrsta bijelog stolnog grožđa
kozjak – vrsta starinskog luka, ljutika Allium sp.
koze – vrsta bolesti, male boginje
kozica – vrsta pastirske igre; trokraka obrađena grana kao pomagalo u toj igri
KOMENTARI