Pokućstvo krajiških seljačkih zadružnih kuća bilo je jednostavna oblika i izrade, sklepano od teških čvrstih dasaka i bez ikakva ukrasa, osim djelomično na naslonu stolca. Klupe za sjedenje sastojale su se od obične daske s četiri usađene štapaste noge. U drugoj polovici 19. stoljeća dolazi do promjene u izgledu cjelokupnoga seljačkog pokućstva. S dolaskom stranih obrtnika stolara javljaju se vidne promjene u izgledu dijelova pokućstva, te razni stilski utjecaji očitovani u pojedinim detaljima. Za primjer može poslužiti drevena klop z naslonom, koju u Đurđevcu nazivaju – kanapej. Ona je ogledni primjer utjecaja bidermajer stila na seosko pokućstvo. Prijašnju klupu od obične daske zamjenjuje stilski izrađena klupa s naslonom (kanapej), koja je bila smještena uz zid i stol. Kanapej je naslonom omeđen i na bočnim stranama. Gornja daska stražnjeg naslona izrezbarena je u središnjem dijelu. Unutrašnjost naslona popunjena je ukrasnim detaljima, odnosni izrezbarenim letvicama, tokarenim prečkama (frlki), ili pak određenim detaljima cvjetnog uzorka, na primjer. Ovakve klupa izrađivane su čak do sredine prošloga stoljeća i postale neizbježan dio mladenkina miraza. Često ih vidimo u etnografskim zbirkama, etno-kućama i klijetima.