Kada govorimo o štalskom gnoju nije samo riječ o gnoju iz staje, nego se misli i na gnoj s koca. Obično se govorilo, kravski, kojnski, svinski, kokošji… Kokošji gnoj služio je za gnojenje vrta. Gnoj se sastojao od životinjskog izmeta i nastora (stelje), uglavnom slame, a mogla je poslužiti i na kratko nasječena kukuruzovina i suhi šaš, kojeg je nekad bilo u izobilju. Siromašnije su obitelji u nedostatku prave stelje krišom odlazili u šumu i zobatali listinca. Gnoj se kod snažejna (čišćenja) staje iznosio na gnojište smješteno u blizini u dvorištu ili iza staje s vrtne strane. Gnojišta uglavnom nisu ograđivali, ali su ih pojedini gospodari znali ograditi pleterom, jer su kokoši čeprkanjem itekako mogle raširiti hrpu. Tu je dozrijevao, tako da se na dnu uvijek nalazio dozreo gnoj, a na površini slamnaš, svjež pomiješan slamom. Na gnojište se bacao sav otpad iz kuhinje, dvorišta i vrta, koji je mogao istrunuti (ostatci od jela, vrtni korov, crijeva, perje i čekinje nakon klanja peradi i svinja, pa čak i uginula perad…). Uz gnojište nalazio se i šekret (zahod) sklepan od dasaka, premda su nekad ukućani brojnih obitelji nuždu obavljali u staji ili na samome gnojištu.

Gnoj se odvozio na njive po strjnaku (strnište) i na kukruzinišče nakon što bi se posjekla kukuruzovina, zatim na livade i u vinograd. Utovarivalo se z rasojami (vilama) u kratka kola (kola sa kratkim stranica) postavljena uz gnojište. Utovarena hrpa gnoja potom se morala zacopati z lopatom da pri vožnji gnoj ne bi padao po putu. Previše se nije tovarilo jer su konji teško vukli kola čiji su se kotači usijecali u pijesak i zemlju na njivi. Potom se na njivi istovarivao na hrpice, po dvije sa svake strane kola, a zatim bi potjerali konje za određeni razmak. Nakon istovara vilama bi ravnomjerno rastepli (razbacali) gnoj natresajući ga da se razmrvi. Ako nije bilo vremena, hrpice bi čekale i do kasne jeseni. Bez obzira na dovezenu količinu gnoja, nastojalo se pognojiti cijelu njivu. U davna vremena, dok se kukuruz jamičuval pod motiko (sadio u zasebne jamice motikom), nije se gnojila cijela njiva, nego se u svaku jamicu rukom bacilo malo gnoja. Livade su gnojili samo imućniji seljaci koji su imali dovoljno stajskog gnoja.