Među najuglednijim mještanima krajiških naselja u XVIII. i XIX. stoljeću bili su šumari, lugari i nadlugari. To je razumljivo s obzirom da su šume u Vojnoj krajini bile vlasništvo samoga cara i kralja i time pod njegovom izravnom zaštitom što je često regulirano i zakonskim propisima. U drugoj polovini XVIII. stoljeća šumari i drugi službenici kojima je bila povjerena briga o šumama dobili vrlo velike ovlasti u čuvanju šuma pa su čak smjeli nositi oružje. Tako je bilo i u XIX. stoljeća pa su šumari  i lugari uživali vrlo velik ugled diljem Podravine. To je posebno vrijedilo za nadlugare o čijem ugledu još i danas svjedoče impozantni nadgrobni spomenici na kojima su nastojali ovjekovječiti svoje ime i titulu.

Jedan od brojnih lugara i nadlugara iz Đurđevca bio je Martin Markač. Rođen je u Đurđevcu 21. listopada 1829. godine kao sin Josipa i Marije Markač rođ. Dorčec. Nakon osnovnog obrazovanja više je godina radio kao krajiški pisar. Bio je oženjen i najprije je živio u zadruzi s roditeljima i bratom Mijom. Poslije aktivne službe u Vojnoj krajini nakon što je ona ukinuta Markač je ostao aktivan u društvenom i političkom životu rodnog Đurđevca gdje je zabilježen kao posjednik i očito uzoran gospodarstvenik jer je bio član županijskog konjogojstvenog odbora krajem XIX. stoljeća. Bio je blagajnik podružnice Gospodarskog društva u Đurđevcu (1891.-1894.) i mjesni sudac (1894.-1900.). Umro 25. studenoga 1907. godine u Đurđevcu.