Svjetski ratovi odavno su prošli a da pojedina mjesta ni dan danas nemaju istražen broj stradalih. Brojke za Šemovce su istražene, premda takva istraživanja nikad nisu konačna. Povjesničar Ivica Zvonar u svojoj knjizi o Šemovcima (2007.) iznosi konkretne brojke ljudskih žrtava. U Drugome svjetskom ratu smrtno je stradao 61 Šemovčan. Prema dosad raspoloživim podatcima poginulo je 19 muškaraca, ubijena su 32 muškarca i 4 žene, tri muškarca su nestala na Križnom putu 1945. godine, a 3 su umrla u ratnim okolnostima. Od ukupnog broja noseći uniformu život je izgubilo 40 osoba – 17 ih je mobilizirano a 23 osobe su dragovoljno otišle u rat, odnosno neke od njih našle su se u situaciji da to nisu mogle izbjeći. Od 21 civilne žrtve, 19 je ubijeno a dvije su umrle u zatvoru (logoru). Više od polovice stradalih su bile osobe mlađe od 35 godina. Među stradalima bilo je poljoprivrednika, obrtnika, svršenih učenika građanskih škola (Đuro Kolarević, Ivan Vinković), nosioca javne uprave (Ivan Kolarević), dva učitelja (Mirko Šignjar, Ivo Frtalic) i jedan vojni pilot sa svršenom Zrakoplovnom akademijom (Ivan Zvonar). Spomenute žrtve bile su golem gubitak za jedno tako malo mjesto. Autor u svojoj knjizi poimence navodi sve stradale. Spomen-obilježje u znak sjećanja na stradale otkriveno je 2011. godine na mjesnom groblju.

Izvori: ZVONAR, Ivica. Šemovci. Prilozi za povijest mjesta, Šemovci, 2007.; http://www.semovci.hr/u-spomen-stradalim-mjestanima-semovaca