Kraljevske su vlasti tijekom druge polovine 19. stoljeća davale u zakup lovišta na području svake Imovne općine. O ovome imamo primjer iz 1885. godine, kada je Imovna općina đurđevečka objavila oglas o zakupu u Narodnim novinama, a na temelju vladine naredbe br. 39 512 od 26. listopada tekuće godine, te naredbe Podžupanija belovarske i koprivničke. Javna dražba zakazana je za 23. studena u prostorijama pisarnice šumsko-gospodarstvenog ureda Imovne općine đurđevečke u Bjelovaru. Zakup se davao na rok od pet godina. Svaki potencijalni zakupnik morao je dostaviti pisanu prijavu s biljegom od 50 novčića i uplatiti žaobinu (vrsta natječajne jamčevine) od 10 forinti za svaki lovni kotar, te polog dvogodišnje zakupnine. Uvid u podrobnije uvjete zakupa i nacrte lovišta bilo je moguće vidjeti svakim radnim danom u uredovno vrijeme u istoj pisarnici. Raspoloživa lovišta razmještena su po lovnim kotarevima koje čine političke općine Grubišno Polje, Veliki Grđevac, Rača, Pitomača, Đurđevac, Severin, Trojstvo, Kapela, Sokolovac, Novigrad, Peteranec, Virje, i porezne općine Ždala i Molve. Najviše lovišta ponuđeno je u pitomačkome lovnom kotaru: lovište VI. Bilo (633 jutara šume), VII. Bilo (268), VIII. Bilo (500), IX. Đuretina (792), X. Pakaj (251) i XI. Sesvete (oko 3.000 jutara šume i polja). U đurđevečkom lovnom kotaru, na primjer, ponuđena su sljedeća lovišta: XIII. Crni jarki (2.099), XIV. Preložnički berek i Širine (3.425), XV. Lepa greda (407) i XVI. Budrovec (2844). Navedeni podatci ukazuju na to da su lovišta zapravo dijelovi imovnih šuma i polja i ne protežu se na privatne parcele.