Premda je kod njih izazivala strahopoštovanje, Podravci su odavno savladali rijeku Dravu i iskoristili njezine brze i hirovite vode. Njome je čovjek odavna plovio drvenim čamcima i splavima. Uspoređujući današnju plovnost rijeke Drave, posve je nevjerojatan podatak da je 1865. godine njome zaplovio prvi parobrod. Ondašnja podravska javnost jedva je dočekala kraj čišćenja rijeke Drave od panjeva kako bi parobrod mogao zaploviti od Osijeka do Varaždina. Veoma je zanimljiv podatak da je Drava u to vrijeme bila plovna, unatoč tome što je tada bila puno „divljija“ nego danas. Prije kretanja parobroda gosp. Lovrenčić, mjernik županije varaždinske, obišao je dravske obale i odredio položaje postojećim vodenicama na našemu području kako ne bi ometale plovnost. Parobrodom je upravljao neki Podravec iz našeg kraja kojem nažalost ne znamo ime, ni odakle je rodom. Prije samoga puta iz Osijeka morao je posebnim čamcem obići rijeku od Varaždina do Osijeka, izvidjeti i popisati sve moguće zaprjeke i opasnosti koje vrebaju njezinim tokom, te izmjeriti dubinu i otprilike odrediti pravce kojima će ploviti. Na našem dijelu dravske obale trebalo je još samo pregledati moguća pristupna mjesta i odrediti lokaciju budućega pristaništa. Prema jednoj karti iz druge polovice 19. stoljeća to je mjesto određeno i ucrtano. Pristanište se nalazilo nedaleko prijelaza virovske skele. Ne zna se kad je parobrod krenuo, ali je to sigurno bilo poslije 6. srpnja, odnosno Lovrenčićeva obilaska. U Varaždinu se njegov dolazak očekivao oko 23. srpnja. Lokacija pristaništa zvana je Totarovo, po virovskoj obitelji Tottar koja se bavila trgovinom i veletrgovinom. Oni su pristanište i prije upotrebljavali jer su od 1840. godine posjedovali lađu Aurora za dovoz robe iz Austrije. Lađa je nizvodno plovila čak do Novoga Sada.