U Virju je tijekom 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća osim dva groblja za ukop pokojnika korištena kripta koja se nalazila  ispod svetišta župne crkve svetog biskupa Martina u središtu naselja. Podaci o ukopima u kripti virovske župne crkve nalaze se u Crkvenim matičnim knjigama umrlih (pokopanih), župnoj Spomenici i zapisnicima kanonskih vizitacija, a tijekom arheoloških istraživanja kod župne crkve u Virju 2009. godine pronađen je ulaz u kriptu. Pisani povijesni izvori svjedoče da je kripta u virovskoj župnoj crkvi služila za ukop nekih mještana koji su se isticali društvenim i ekonomskim statusom, te mjesnih svećenika odnosno župnika i kapelana koji su umrli na službi u Virju. Znamo da su u kripti pokapane uglavnom odrasle osobe i to podjednako žene i muškarci, a za neke od njih utvrđeno je da su bili rodbinski povezani. Iz upisa u matičnoj knjizi umrlih doznajemo da je u kripti župne crkve u Virju između 1748. i 1834. godine bilo položeno ukupno 137 pokojnika. Budući da nema sačuvanih starijih svezaka matice umrlih, ne znamo je li bilo ukopa u kripti i prije 1748. godine, ali možemo pretpostaviti da jest. Iako gotovo ništa ne znamo o izgledu same kripte, možemo zaključiti da ona nije bila dovoljno prostrana pa je dva puta pražnjena, odnosno čišćena. Bilo je to 1773. i 1804. godine kada su kosti ranije pokopanih pokojnika izvađene iz kripte i odložene u kosturnicu kako bi se u kripti napravilo mjesta za nove ukope. Prestanak korištenja kripte poklapa se s rušenjem stare i gradnjom nove župne crkve 1832. i 1833. godine, iako je interes za ukop u kripti stalno opadao od početka 19. stoljeća.

Prema tekstu Nikole Cika „Kripta župne crkve svetog biskupa Martina u Virju“ objavljenom u 43. broju Podravskog zbornika 2017. godine.