Koliko su samo puta Podravci, a u ovom slučaju Budrovčani, unatoč svome trudu i muci ostali bez uroda poharanog tučom i solikom. Povijesni izvori bilježe brojne nalete tuče, još od 1858. godine. Uto vrijeme seljaci su se borili protiv tuče raznim sredstvima, od „križanja“ crkvenih zvona do bacanja na dvorište krušnoga omela, ogreblice ili lopate. Ovo je trajalo sve do 1960. godine kada je Mato Gregurec na jednom zboru birača mjesnoga odbora u Budrovcu predložio biračima da nabave protugradne rakete. Ovu „novotariju“ Gregurec je vidio u selu Pranjani nedaleko od Čačka u Srbiji, za vrijeme služenja vojske. Unatoč ismijavanju pojedinaca, odlučeno je da se iz tvornice Sloboda u Čačku naruči 20 raketa u vrijednosti 100 tisuća dinara. Zanimljivo je da su mještani nakon toga s nestrpljenjem tada čekali tmurne oblake ne bi li isprobali svoje rakete. Na kraju se to i dogodilo, premda su strahovali pred ispaljivanje, kao i za sam ishod ove coprije i pucanja na Boga, kako su govorile žene. S triju izgrađenih baza ispaljeno je 12 raketa koje su zaista spriječile tuču. Ubrzo se o tome pročulo i u susjednim selima pa su dvije godine kasnije, osim Budrovčana, rakete kupili i mještani Čepelovca i Sirove Katalene, ukupno 60 komada. Slijedile su nabave raketa i u ostalim selima u okolici Đurđevca, ali se na dostavu trebalo čekati, jer se za rakete trebalo unaprijed predbilježiti kod proizvođača. Nakon obuke ispaljivanje su na sebe preuzeli mjesni vatrogasci. Tako su Budrovčani na čeli s Gregurcem postali prvi raketaši i pokretači protugradne zaštite u Hrvatskoj. Stoga je u Budrovcu 1970. godine predsjednik đurđevečke Mjesne zajednice nagradio 11 najzaslužnijih raketaša novim satovima.