Akademik prof. dr. Franjo Fancev rođen je u Virju 24. rujna 1882. godine od roditelja Stjepana i Marije Fancev rođ. Plemenčić, a umro 31. ožujka 1943. godine u Zagrebu. U Zagrebu i Beču je studirao slavensku i romansku filologiju, a doktorirao je 1907. godine. Radio je u Bjelovaru i Zagrebu, a od 1926. bio je ravnatelj Sveučilišne knjižnice. Od iste godine pa do smrti radio je kao sveučilišni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Matice hrvatske. Objavio je oko 150 studija, rasprava i prikaza s područja književnosti i jezika. Posebno se bavio proučavanjem starije hrvatske književnosti i književnošću iz doba hrvatskog narodnog preporoda.

Ono po čemu akademika Franju Fanceva u njegovu zavičaju trebamo trajno pamtiti jest njegov prinos poznavanju kajkavskog dijalekta. Naime, Fancev se vrlo uspješno bavio proučavanjem materinjeg kajkavskog jezika kojeg je opisao i smjestio na pripadajuće mjesto u znanosti. Uz to je proučavao hrvatsku književnost na kajkavskom jeziku.